Ovaj Davidov Psalam 6 ima ove svoje uvodne napomene zborovođi, koje su zanimljive. Piše da se psalam pjeva uza sviranje žičanog glazbala, i to u oktavi, a oktava je glazbeni interval ili razmak između dvaju tonova od njih osam, od kojih ona viša ima dvostruko veću frekvenciju od niže.
Nakon ovoga kratkoga objasnidbenoga uvoda, slijedi psalamska molitvena rečenica upućena Bogu, koja glasi: Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! Ovdje imamo misao rečenu i usmjerenu Bogu, Jahvi i to iskazanu na dva značenjski slična načina koji se misaono nadopunjuju: Nemoj me karati – Ne kažnjavaj me; U srdžbi svojoj – U svojoj jarosti. Riječ karati je praslavenskoga korijena i prvotno znači: koriti, prekoravati, prigovarati, grditi zbog nezadovoljstva nečijim postupcima i rjeđe se rabi u značenju kažnjavanja. Ovdje je u psalmu upotrijebljena i riječ kažnjavati u obliku: “Ne kažnjavaj me.“ Riječ srdžba je očitovanje emocija, osjećaja bijesa, gnjeva, ljutnje, dok riječ jarost znači gnjev, srdžbu, stanje emotivne raspaljenosti.
Poslije gornjega dvostiha, odnosno strofe sastavljene od dvaju značenjski sličnih ili čak istih stihova, slijede dva sljedeća dvostiha koja su u molitvenome tonu, a glase: Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogao,/ Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. U prvome stihu pjesnik moli Jahvu, Boga da mu se smiluje jer je iznemogao, a u drugome stihu njemu velikome i jakome upućuje molitveni vapaj da ga ozdravi od drhtavice njegovih kostiju. Recimo da mnoge bolesti narušavaju sklad kostiju u ljudskom tijelu. Bolesti mogu biti prijenosne i stečene, a one prouzročuju bolove u zglobovima, te nastaje tjelesna ukočenost i izobličenost zglobova. Lomovi kostiju javljaju se onda kada su kosti izložene prevelikom radnom ili kojem drugom tlačenju što premašuje čvrstoću samih kostiju u ljudskom tijelu. Prijelomi mogu biti otvoreni ili zatvoreni, što se liječi zavojima i drugim liječničkim načinima. Bolest zvana osteoporoza povećava lomljivost kostiju. Nedostatkom vitamina kosti podliježu slabosti i lomljive su kao takve. Što je kod ovoga pjesnika Božjega bilo s kostima, teško je zaključiti, ali radi se o drhtavici kostiju, što je povezano s nervima ljudskoga tijela, ili je riječ o reumatizmu koji može zahvatiti na zglobovima vezivno tkivo i stvoriti jake bolove u kostima. Osteoporoza je progresivna, napredujuća metabolička bolest kostiju koju karakterizira smanjenje koštane mase i gustoće, što kosti čini krhkima i sklonima prijelomima. Naziva se i “tihom bolešću“ jer često nema simptoma sve dok ne dođe do prvog prijeloma, najčešće kuka, kralježnice ili zapešća.
Istaknuvši ova razmišljanja o vlastitom životu i životnim nevoljama kao i o određenim tjelesnim nedaćama i ranama slijede vapaji o potrebama duše i čovjekova skončanja, ovozemaljske smrti i boravka tijelom u podzemlju gdje tjelesni dio strune, a kosti ostaju nestruljene određeno dulje razdoblje. David pjeva i piše da mu je duša zbog svega toga duboko potresena i pita svoga Boga, svoga Jahvu dokle će ga potresati sve to nejasno. Moli ga također da se Jahve njemu vrati, približi i da mu dušu oslobodi svih potresa i nevolja što dolaze u ljudski život i to u jatima. Moli ga da ga spasi jer je on dobar i najbolje razumije čovjeka koga je on stvorio. Nastaju stihovi iz vlastitoga straha koji ga je obuzeo razmišljanjem o smrti i mrtvima što su nemoćni i ničega se ne mogu sjećati kad nije duša u njima, nego je ona kod Boga. I tko u podzemlju Jahvi svoje hvale pjeva?! Zacijelo, ne pjeva nitko! Zapravo, svi molimo za svoje i sve ostale pokojnike, što duša osjeća ovisno o tome gdje čeka uskrsnuće kostiju svih mrtvih, da li raju, čistilištu ili pak, ako se sama opredijelila pri svome susretu s Bogom za pakao, onda je tamo, jer Bog poštuje slobodu svojih stvorenja od anđela do nas ljudi. No, tumači vele da je mali broj njih koji se opredjeljuju samopobudno za pakao. A David snažno pjeva i moli Jahvu: “…a ti, o Jahve, dokle ćeš?“ Dokle će ovako s čovjekom!
Po završetku ovih stihova, u psalmu slijede pjesnikove jadikovke, u kojima govori i svjedoči da je iznemogao od svojih pustih jecanja, i zacijelo ne samo jecanja, nego i snažnih plačeva sa suzama, zatim pjeva da je u noći svoju postelju zalijevao suzama od jakoga plača. On se toga ne stidi jer svoju tužaljku izgovara ne samo u svoje ime, nego i u ime svega svoga naroda kojemu je on na čelu. Nadalje, svjedoči da mu je od žalosti oko slabjelo i gasnulo, a razlog zašto je takvo to njegovo stanje duha, veli sam da su mnogi njegovi neprijatelji usmjereni prema njemu svojim krivim stavovima i lošim nakanama.
Posljednju strofu sa stihovima završava kričanjem da od njega odstupe svi opaki, svi zlotvori, pa čak i oni njegovi neprijatelji s lošim namjerama. To govori s jakim uvjerenjem jer je Jahve, njegov Bog čuo pjesnikov plač, krik i vapaj, kao i njegovu molitvu. On žarko želi da se svi njegovi dušmani postide i užasno zbune, te puni srama neka smjesta odstupe od bilo kakvih svojih nakana, planova, ideja. A u ovome se odlučnome pjesničkom kazivanju nazire pjesnikova unutarnja želja da se svi oslobode svojih zabluda i da ponovno vrše vrijedna djela za dobro svoga naroda i svojih vođa koje je Bog izabrao i stavio na čelo.
don Ilija Drmić
