Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko, piše sv. Matej. Velika je to Isusova opomena svim krštenima. Pravednost je krjepost ili vrlina u trajnoj raspoloživosti za dobro i ispravno djelovanje. Poznavali su je svi narodi i sve civilizacije, iako nema svugdje isti sadržaj i obilježja. U SZ pravednost ima čovjek koji vrši 10 zapovijedi. U NZ pravednost izvire iz ljudskoga srca i duše na poticaj Duha Božjega. To je kršćanski život za koji Bog daje snagu. Jedna je od četiri naravne krjeposti ili vrline (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost), ali se stapa s nadnaravnom krjepošću, a to je ljubav. Isus nas želi uzdići iznad razumske naravi. Razumska ljudska narav je otvorena i nedovršena. Čovjek može djelovati i protiv naravi. Ako djeluje protiv naravi, tada je ispod životinjske razine. Životinjska narav je određena po instinktu koji je Stvoritelj stavio u to živo biće. Tako dolazimo do učenja sv. Tome koji stavlja čovjeka između životinje i anđela. Ali, snagom Duha Svetoga čovjek se može uzdići iznad anđela, tj. od naravi u nadnaravno. Načelo naravi su 10 Božjih zapovijedi. To nalazimo u prirodi ljudskoga života. Za čovjeka je prirodan stav: Ne ubij!, kao i poštivanje tuđega partnera: Ne čini preljuba! Naravno je: Ne kuni se krivo! Čovjeku je darovana sloboda odlučivanja. Može živjeti prema naravnim načelima, ali može odlučiti i suprotno. Prije Isusova dolaska istina je bila u Mojsijevu zakonu ili 10 zapovijedi. Ali nije bila punina istine i čovjek je bio previše sapet zemljom i njezinim zakonima. Kraljevstvo Božje se izjednačavalo sa židovskim kraljevstvom. Isus dopunjuje i ostvaruje Stari zavjet. Izričito je rekao: Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim, piše sv. Matej. Nisam došao srušiti i uništiti, nego ostvariti i obnoviti.

Čuli ste da je rečeno starima, nastavlja sv. Matej. Rečeno je preko patrijarha ili proroka u Starom zavjetu. Sad nastupa Isus i započinje Novi zavjet: A ja vam kažem, bilježi sv. Matej. S tim riječima, Isus je izazvao predstavnike vjerske i civilne vlasti. Tko si ti da tako možeš govoriti? Kime se ti praviš? Nisu razumjeli i prihvatili da je Isus iz Nazareta Božji Pomazanik i Sin Božji, koji ima vlast na nebu i zemlji. Stari i Novi zavjet nam lijepo predočuju dva kipa na bamberškoj katedrali. Jedan kip prikazuje sinagogu, Božji narod Staroga zavjeta, a drugi Crkvu – Božji narod Novoga zavjeta. Sinagoga drži u ruci ‘svitak’ Zakona. Oči su zastrte laganom koprenom i pogled je uprt u zemlju. Ne vidi Otkupitelja i kao da je zarobljena. U ruci drži slomljeno vladarsko žezlo. Crkva u NZ ima jasan pogled. Posjeduje puninu istine. Ne misli samo na sebe. Poznaje tajnu Golgote i Uskrsa. Gospodar je Krist, Sin Božji. U desnoj ruci je križ, znak pobjede, a u lijevoj kalež, krv euharistije. Euharistija je rođena iz ljubavi i kao da želi svuda, po cijelom svemiru prosipati ljubav. To je, zapravo, ono što Isus i od nas traži da naša pravednost bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja. Ljudi često slušaju Božje zapovijedi, ali im ne dođu do srca i ne zažive u duši. I kad slušaju vrlo često pomisle da se to odnosi na druge, a ne na njih. Dobro ste im rekli, bijaše zaključak jednoga mog poslužitelja. Dogodilo mi se to na župi. U propovijedi počeo ja žešće protiv nekršćanskoga života svojih vjernika i to upravo, onih koji su najbliže oltaru. U sakristiji mi jedan od njih reče: Baš te im dobro rekli, svaka čast! Ostao sam iznenađen jer taj uopće nije mislio na sebe i da sam govorio i njemu. Uzima li vjernik k srcu Božju riječ i Božje zapovijedi? Krist govori svima i da svi dođu do nove pravednosti.

Nova pravednost je vjernost Savezu s Bogom. To je život po pravilima Blaženstva. Traži oplemenjivanje srca. Zašto? U srcu se začinju svako zlo i nepravda. Jeste li primijetili što Krist traži? Naglašava pet puta: Rečeno je starima – u Mojsijevu zakonu, a ja vam kažem! Tih pet suprotnosti su nam tako naglašene. Ne samo:

    1. Ne ubij! Nego, Svatko tko se ljuti na svog brata bit će odgovoran sudu, donosi sv. Matej i nastavlja.
    2. Ne čini preljuba! A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.
    3. Svaki onaj koji otpusti svoju ženu (…) navodi je na preljub.
    4. Ne kunite se nikako (…) Vaš govor neka bude da, da – ne, ne! Što je više od toga, od Zloga dolazi.
    5. Čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko, zub za zub.’ A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru!

Isus želi uzdići čovjeka na veći stupanj življenja. Želi da čovjek bude što sličniji Ocu nebeskom, da bude slika Božja. Čovjek ima nutrinu, srce, dobrotu. Krist štiti narav i naravni zakon, ali poziva čovjeka iznad prirode. Daruje mu ono nadnaravno. Kršteni je puno više od prirode i prirodne religije i osposobljen je za evanđeosku ljubav. Ta evanđeoska ljubav ljubi Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Jedino se evanđeoskom ljubavlju dolazi do nove pravednosti. A za evanđeosku ljubav je potrebna razumna i živa vjera. Živa vjera u Boga je važnija i od stradanja na ovom svijetu.

Vladimir Nazor donosi jedan događaj sa župnikom u ratnom dnevniku 28. veljače 1943. godine. Župnik fra Ante R. ne traži preko dana sklonište u šumi, iako starca noge dobro nose, nikakva ga bolest ne sapinje.

–    Kako to velečasni?
–    Jer ja se aviona ne bojim.
–    Ali ipak … Doznat će da smo baš sada mi ovdje i udariti.
–    Više od njega zna sv. Ante, pokrovitelj te crkve i te crkvene zagrade. Bomba će pasti gdje on hoće.
–    Nego, promislite…
–    Ne mislim ni na što. Ja samo vjerujem.

I on ode polako da miran i vedar obavi svoje svakidašnje dužnosti.

Iz žive vjere u svemogućega Boga proizlazi i nova pravednost, proizlazi ljubav za sve, pa čak i za neprijatelje.

Fra Ante Pranjić Pilipović