Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer za nj svi žive, piše evanđelist Luka. Sam Bog je život i izvor života i ne može biti nego Bog živih. Može biti samo jedan jedini Svemogući. On je Bog živih jer za nj svi žive i on će uskrisiti one koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, nastavlja sv. Luka. Život se može promatrati kao oblik postojanja, zbivanja ili veliki tijek s puno manjih tokova. Možemo ga pratiti na najnižoj razini u obliku algi, do najsavršenijega stvorenja na najvišem stupnju razvijenosti ili čovjeka s razumskom dušom. Među milijunima živih bića jedino je čovjek svjestan sebe i svoga života. Jedino čovjek zna i svjestan je da se nešto dogodilo u prošlosti, zna što sad živi u sadašnjosti i svjestan je da će doći budućnost. Za čovjeka bi bilo neizdrživo kad bi njegov život završavao s ovo nekoliko godina življenja na zemlji. Ljudski život je uzdignut na višu razinu postojanja i življenja. Postao je gospodar svih stvorova na zemlji, jer: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih, piše knjiga Postanka. Čovjek je onaj koji treba upravljati sa svim stvorenjima na zemlji. Ali, što je to ako ljudski život završava nakon nekoliko desetaka godina življenja? Američki liječnik, filozof i psiholog Raymond Moody prije tridesetak i više godina u knjigama,: Life after life – Život poslije života, Reflections on life after life – Odbljesak na život nakon života, Coming back – Povratak, Glimpses of eternity – Bljesak vječnosti iznosi iskustva osoba koje su bile klinički mrtve i ponovo se vraćaju u život. Te osobe doživljavaju nešto čudesno i fantastično u obliku svjetla, boja, glazbe itd. Piše o susretu sa smrću i bljesku vječnosti iz doživljaja osoba koje su bili mrtve za nekoliko trenutaka ili ‘klinički mrtve’ osobe i ponovno se vraćaju u ovaj život. To nas upućuje prema životu u vječnosti, kako donosi knjiga Mudrosti: Jer Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Belgijski pjesnik Paul Noug’et prije stotinjak godina, nakon burnoga traganja, malo će pobliže izreći i zapisati o vječnosti: Život nam je dan da tražimo Boga, smrt da ga nađemo, vječnost da ga imamo. A za kršćanskoga vjernika je još važnija poruka Svetoga pisma.
Mučeništvo sedmorice braće svjedoči Boga živoga. Druga knjiga Makabejaca izvještava o mučenju 7 braće u vrijeme kralja Antioha IV. Epifana. Počinje oštrim mjerama i tzv. osuvremenjenjem države. Slično su mnogi u prošlosti provodili modernizaciju društva, ali negativno. Uvodi samo jednu pogansku vjeru. To pogađa Židove jer im: zabranjuje obrezanje, kao nama krštenje. Spaljuje im Sveto pismo. Ukida im blagdane i liturgiju. U židovski hram stavlja poganski kip Jupitera. Za Židove je to grozota. U takvim uvjetima se nalaze sedmorica braće s majkom Makabejkom. Svi su mučeni, a oni vjeruju u uskrsnuće mrtvih.
Ostaju vjerni jedinom Bogu i nisu htjeli prekršiti ‘zakone otaca’. Majka gleda mučenje svojih sinova i hrabri posljednjega da ostane vjeran: Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega, i da je tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem! Vrlo su zanimljivi i poučljivi odgovori pojedine braće u trenutcima mučeništva.
– Prvi nas zastiđuje svojim primjerom: Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!
– Drugi nas opominje za našu malovjernost: Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zašto što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.
– Treći ispovijeda čistu vjeru: Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem, i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.
– Četvrti pokazuje svoje pouzdanje kao ostvarenje: Blago onom koji umire od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti!
– Peti gledajući kralja u oči, reče: Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć!
– Šesti umirući reče: Ne moj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga.
– Sedmi reče: Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem, i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje. Gospodin je Bog koji od nas čini sinove Božje jer ćemo biti sinovi uskrsnuća.
I Mojsije kaza da ćemo uskrsnuti, piše sv. Luka. Mojsije je govorio o Bogu Abrahama, Izaka i Jakova. On je Bog živih, a ne mrtvih. Uskrsli život je potpuno drukčiji život. Dolazi izravno od Božjega Duha. Vidimo to i po apostolima koji nisu mogli prepoznati Isusa nakon uskrsnuća. Uskrsli Isus im reče: Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite!, donosi sv. Luka i nastavlja o dvojici učenika za Emaus: Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati. Isus odgovara saducejima, koji mu postavljaju zamku, da život u nebu nije produžetak ovoga zemaljskog života, nego sasvim nešto drugo – novi život. Zato se u nebu niti žene niti udaju. Uskrsli će biti kao anđeli Božji. Anđeli ne primaju život od oca i majke, nego izravno od Boga. Uskrsnuli više neće umirati. Uskrsnuće donosi Božja svemogućnost. U Uskrsnuću u tvom srcu piše Phil Bosman: Ustani! Bog je upisao uskrsnuće u svaki list svakoga stabla. Dakle sasvim sigurno i u tvoje siromašno ljudsko srce. Obrati se Bogu koji može probuditi na život mrtvo srce, Rastopiti led s tvoga smrznuta srca i učiniti ga sličnim svome srcu, koje je Ljubav. Po Božjoj ljubavi postižemo puninu života ili kako reče Isus: Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju, zapisa sv. Ivan.
Fra Ante Pranjić Pilipović
