Tako će biti na svršetku svijeta…da pokupe sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, tumači Isus apostolima usporedbu o dobrom sjemenu. Sinovi Zloga su se ravnali po djelima tijela i zato dožive propast. Sinovi Kraljevstva se ravnaju po djelima duha i zasjati će poput sunca. Iako žive jedni s drugima, treba imati strpljenja do svršetka svijeta. Strpljivost spada u plodove Duha. Oni koji pripadaju Kristu Isusu trebaju živjeti po Duhu. Sveti Pavao nabraja devet plodova Duha u poslanici Galaćanima, a mi ih možemo nabrojiti dvanaest: Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Ovim plodovima Duha možemo još dodati: velikodušnost, uslužnost i čistoću. Tko živi plodove Duha, taj dospijeva u život. Oni koji čine djela tijela, neće baštiniti kraljevstva nebeskoga, tumači sv. Pavao Galaćanima: Poznata su djela tijela: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstvo, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnost, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična. Čovjek je često živio po djelima tijela. A Bog je bio strpljiv i čekao na ljudski povratak u život.
Al’ Gospodin čeka čas da vam se smiluje, najavljuje prorok Izaija. Božja strpljivost i velikodušnost se očituju kroz cijelu povijest čovječanstva, kroz povijest Izraela i kroz povijest Kristove Crkve. Bog nije ostavio ljudski rod ni kad se čovjek okrenuo od Boga, kad se iznevjerio Bogu, nego mu obećao pomoć da će ljudski rod satrti glavu Sotoni, donosi knjiga Postanka: On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. Oh, kako je mnogo strpljenja pokazao Bog s Izabranim narodom. Gospodin ih ne ostavlja ni u trenutku kad su Izraelci zaboravili velika djela Božja koja je učinio pred njihovim očima, da ih izvede iz ropstva egipatskoga ili kad su kroz pustinju i u domovini pošli krivim putem i okrenuli se drugim bogovima. To nam donosi prorok Ezekiel: I tada ćete spoznati da sam ja Gospodin kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! I opakom pruža priliku da se obrati. Ta Božja strpljivost se nastavlja i u Novom zavjetu jer Bog ne želi da itko propadne, piše u drugoj poslanici Petrovoj: Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju, kako piše sv. Matej: Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko! Isus želi sve ljude dovesti u to kraljevstvo i strpljiv je sa svakim čovjekom da mu pokaže put do Božjega kraljevstva.
Meni – Isusu ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, naglašava Isus apostolima, a sv. Matej zapisa. Isusovo strpljenje je golemo prema svim ljudima koje je susretao. Neukima i pismenima iskazuje ljubav Božju i tumači kraljevstvo Božje. Gladnima i bolesnima pokazuje velikodušnost i dobrotu Božju umnažajući kruh i liječeći bolesti. Grješnicima i umrlima daruje milosrđe Božje, opraštajući grijehe i vraćajući ih u život. Sam će sebe izjednačiti s onim najmanjima ili najslabijima. To tumači i pokazuje i u prispodobi o izguljenoj ovci. Pastir ostavlja 99 u pustinji i traga za izgubljenom dok je ne nađe, nastavlja sv. Matej: Tako neće ni Otac vaš nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih. Ono što je Isus činio, to će prenijeti i na svoje učenike, kako nam tumači i II. vatikanski sabor u dokumentu Svjetlo naroda: Tu je vlast On dao i učenicima, da i oni budu postavljeni u kraljevsku slobodu, i samozataju i svetim životom pobijede u sebi kraljevstvo grijeha, dapače da služeći Kristu, i u drugima, poniznošću i strpljivošću dovedu svoju braću Kralju. Kristovi učenici sačinjavaju jednu zajednicu ili Crkvu Kristovu i poput Krista trebaju imati strpljivosti.
Crkva dobiva snagu da strpljivošću i ljubavlju pobijedi svoje žalosti i teškoće nutarnje i vanjske, i da otkrije svijetu Njegov misterij vjerno, iako ne savršeno, dok se na svršetku ne očituje u potpunom svjetlu, donosi dokument Svjetlo naroda. Strpljivost učenika Kristove Crkve stvara put prema Božjem kraljevstvu. Ta Crkva, kako tumači Svjetlo naroda: dobiva snagu od moći uskrsloga Gospodina. Važnu ulogu u toj Kristovoj Crkvi ima svećenik, nastavlja dokument Radost i nada: Dužnost je svećenika da stekavši nužno poznavanje obiteljske problematike, promiče poziv supruga u njihovu bračnom i obiteljskom životu (…) te da im ljudski strpljivo pomaže u teškoćama i jačaju ih u ljubavi kako bi se stvorile obitelji koje uistinu zrače. A vjernici laici, nastavlja dokument Svjetlo naroda: Pokazuju se kao sinovi obećanja, ako jaki u vjeri i nadi iskorišćuju sadašnje vrijeme. A tu nadu neka ne skrivaju u unutarnjosti duha, nego neka je izražavaju i kroz oblike svjetovnog života neprekidno se obraćajući i boreći se protiv vladara ovoga tamnoga svijeta, protiv duhovnih sila zloće. Sve treba upraviti prema kraljevstvu Božjem – hebr. malkut Jahveh ili novom svijetu, kako donosi sv. Matej: Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.
Dođi kraljevstvo tvoje, piše sv. Matej. Kraljevstvo Božje je cilj svakoga vjernika. Biti silovit u prisvajanju kraljevstva nebeskoga znači ne zaustaviti se pred poteškoćama, ne klonuti duhom, nego hrabro ustrajati i boriti se, pa ako treba i život svoj žrtvovati da se postigne kraljevstvo Božje. Prispodoba o kukolju je dosta razumljiva. Sijač dobroga sjemena je Sin Čovječji. Dobro sjeme su sinovi kraljevstva s Božjim darovima: milosti, istine, ljubavi. Njiva je svijet, Crkva i svaka duša. Kukolj ili ljulj su djeca Zloga. I Sotona sije svaki dan. Treba se dobro čuvati đavolskoga sjemena. Prispodoba o gorušičinu zrnu govori o rastu u širinu i visinu. A kvasac u tijestu ističe snagu Duha Svetoga u kraljevstvu Božjemu. I što nam treba drugo nego ustrajno i strpljivo živjeti za Božje kraljevstvo i moliti, kako piše sv. Matej: Oče naš! Dođi kraljevstvo tvoje!
Fra Ante Pranjić Pilipović
