Milosrđe i okrutnost, bogatstvo božanskoga milosrđa i golema ljudska bijeda susretoše se u hramu pred Isusom. Žena preljubnica i Isus kao sudac brzo su završili taj susret. Prije toga susreta molio je Isus na Maslinskoj gori. Svi su se iznenadili kad su čuli Isusov stav prema ženi grješnici. Iznenađenje je veliko jer je Isus ne osuđuje, nego upućuje u život. Žena je bila zarobljena prošlošću. Tužitelji je dovode pred Isusa. Isus piše po zemlji. Doziva nam u pamet što napisa prorok Jeremija: „O Gospodine, nado Izraelova, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode”. Prisutni su dobro shvatili to proročansko pisanje po zemlji. Isus daje vremena tužiteljima da im proradi savjest. Kad su tužitelji postali nestrpljivi, uspravi se Isus i upućuje im poruku i prijekor: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju”, piše sv. Ivan. Svi su otišli. Nema čovjeka bez grijeha. Svi su potrebni Božjega milosrđa za svoje grijehe. Isus prihvaća grješnicu, ali ne i njezin grijeh, zapisa sv. Ivan: „Idi i od sada ne griješi više”.
Imao je Isus pravo i osuditi grješnicu. Sam je bez grijeha. Ostavlja sud tužiteljima. Žena odlazi oproštenih grijeha, a tužitelji s grijesima na duši. Njima nije stalo do istine. Htjeli su staviti zamku Isusu da ga optuže i osude. Farizejima i pismoznancima nije stalo do svetosti i istine. Kušaju Isusa i zataškavaju svoje grijehe. Ne traže rješenje teškoga grijeha preljuba nego osudu žene i zamku za Isusa.
Preljub je težak grijeh. Ruši vrhunsko načelo ljubavi. Donosi bračnu nevjeru i nepravdu prema bračnom partneru. Krši bračni savez. Ljudska ljubav ne trpi ‘pokuse’ ni prije braka ni u braku. Isus izričito osuđuje preljub i upućuje ljude na Stvoriteljev plan, piše sv. Matej: „Mojsije vam je zbog vašega okorjeloga srca dopustio da možete otpustiti svoje žene. Ali u početku nije bilo tako. A ja vam kažem: tko opusti svoju ženu (…) te se oženi drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenicom, preljub čini”. Prvi kršćani su mjesecima činili javnu pokoru za teški grijeh preljuba. A preljub je danas postao svakodnevna hrana. Kao da je cijeli svijet postao jedno bludilište, po kućama, na ulici i preko interneta. Nered je među bračnim partnerima i među mladima. Poznaje li uopće današnji svijet ono peto Isusovo blaženstvo: „Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!”, zapisa sv. Matej. A preljub, kao teški grijeh, donosi smrt obitelji i narodu. Kao da više ne postoje vrednote biti čist u srcu, vrednota mladenačke čistoće i nevinosti, vjernost u braku. A Isusova riječ je tako jasna i radikalna: „Čuli ste da je bilo rečeno starima: Ne čini preljuba! A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub”, piše sv. Matej.
Zlo počinje još prije nego se na vani očituje. „Jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist, psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka”, piše sv. Marko. I tko nas može očistiti i mir nam povratiti?
Puškin, ruski književnik, piše pjesmu „Molitva“:
Od nereda što ga malodušje skrivi,
i od vladoljublja, zmije sakrivene,
od besjeda šupljih, štiti Bože mene.
Da se ne usudim suditi bratu svome.
Daj ljubavi meni, daj mi poniznosti,
daj mi duh čistoće i ustrpljivosti.
Predobri Bog je onaj koji nas može očistiti. Milosrdni Bog je onaj koji nam oprašta grijeh i daje duh čistoće i strpljenja. Ali, obraćamo li se mi dobrom Bogu za tu pomoć? Molimo li za snagu Duha Svetoga?
Sveti Augustin je govorio da je u Boga veliko milosrđe, a kod čovjeka je golema bijeda. Molimo od Boga oproštenje grijeha u ovom korizmenom vremenu. Pokažimo da Krist nije uzalud trpio i umro. Za njega se isplati sve dati i sve žrtvovati, kao što reče sv. Pavao kršćanima u gradu Filipi: „Sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu”. A Kristov stav prema grješnicima iznenađuje. Mijenja im dušu i život. Ne upropaštava nego spašava. Nastaje nešto novo.
Novo nastaje u duši žene i svakoga čovjeka u susretu s Isusom. U tom susretu Isusa i čovjeka djeluje ono Božje milosrđe koje započinje novi život u duši čovjeka. Stvara nov duh i novo srce. Preljubnica se obraća i započinje pošteno živjeti. Žena ima novu budućnost. Zakej dijeli ukradeno siromasima, i započinje pošteno živjeti. Sakati je ozdravio i dobio opomenu za cijeli život, jer mu se može nešto gore dogoditi itd. Bog je uvijek na strani čovjeka. Donosi mu pomoć i olakšanje. Oprašta mu grijehe i donosi mir u duši. Jer grijeh je teški teret na duši. Taj teret pritišće i ubija svjesno i nesvjesno. A dobro uviđamo kako je zločinac teret društvu. Država po zakonu kažnjava zločinca zatvorom, a negdje i smrću. I kad zločinac dospije u zatvor ili u smrt, nastaje rasterećenje u društvu. Ali zlo može riješiti jedino Božje milosrđe. Grijeh oprašta Božja ljubav. To je poziv i nama u ovoj korizmi: Iznesi svoj grijeh pred milosrdnoga Boga. Naš Bog liječi, a ne ubija. Isus oprašta i grijeh preljuba s uvjetom ne povraćati se na taj grijeh. Njegova je poruka nama i cijelom svijetu: „Ne griješi više!” Na to nas poziva ovo korizmeno vrijeme: na spoznaju Isusa Krista i okretanje od zla. A taj Krist iznenađuje svojim milosrđem za svakoga čovjeka. Neka nas vodi živa vjera u njegovo spasenje.
Fra Ante Pranjić Pilipović
