Gospodin se javi Salomonu noću i reče: Traži što da ti dadnem,
donosi prva knjiga o Kraljevima. Kralj Salomon je pred otvorenim nebom. Čuli smo što je molio kralj Salomon: Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla. Što bi ti molio Svevišnjega pred otvorenim nebom? Što ti je tako važno i na prvom mjestu u tvom životu? Nebo je izričaj za onostranost i Božju nazočnost. U Starom zavjetu je nebo prebivalište Božje s anđelima i pravednicima nakon uskrsnuća. S neba nam dolazi ono vječno i sveto. Sin Čovječji je sišao s neba, bilježi sv. Ivan. Krist je novi Adam. On je životvorni duh i s neba je, donosi sv. Pavao Korinćanima. A sv. Marko piše: Nakon uskrsnuća, Gospodin Isus bi uznesen na nebo i sjede Bogu s desne strane. A svi koji pripadaju Kristu bit će u nebeskoj slavi. Tako nam poručuje i II. vatikanski sabor u dokumentu Svjetlo naroda: Crkva, u koju smo u Kristu Isusu svi pozvani i u kojoj po Božjoj milosti postižemo svetost, bit će dovršena tek u nebeskoj slavi, kada dođe vrijeme obnove sviju i kad se s ljudskim rodom u Kristu savršeno obnovi i cijeli svijet. U nebu se potpuno uživa kraljevstvo nebesko. Svi opažamo da je božanska stvarnost ogromna tajna i ne može se izreći ljudskim riječima. Zato se Isus služi prispodobama. Danas imamo prispodobu o kraljevstvu Božjemu kao blagu i dragocjenom biseru.
Pronađe jedan dragocjen biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga, piše sv. Matej. Dragocjen biser je kraljevstvo nebesko. Pred neprocjenjivim vrijednostima kraljevstva nebeskoga iščezavaju sve zemaljske vrijednosti. Za njega se isplati sve žrtvovati ovdje na zemlji: sav imetak, slavu pa i vlastiti život. I to će učiniti samo onaj tko ima vjere u Boga. Lijep nam je primjer kralj Salomon iz Staroga zavjeta. Nije tražio bogatstva ni duga života, nego razlikovati dobro od zla u svom prosuđivanju – pronicavo srce. Vjerovao je u Božju pravednost i da će ga pravednost dovesti u nebo. Molio je pred otvorenim nebom da ono božansko bude u njegovu kraljevstvu i kraljevanju. Opažamo kako je ono što dolazi s neba često zagušeno drugim, manje važnim stvarima: svjetske tjeskobne brige i varavo bogatstvo; nevolje i progonstva, ili Zli otima ono dobra što je posijano u srcu. Nije lako imati upornosti i ustrajnosti u svakodnevnom životu. Možda pomisliš da se to ne događa tebi? Kako je puno suvišnih i nevažnih stvari u našim životima. Je li ovo važno što čitamo u novinama?
- Papagaj naslijedio 20 000 dolara.
- Amerikanac ostavlja 3 milijuna za održavanje groba svoga
trkaćega konja.
- U Londonu otvorena klinika za domaće životinje (400 milijuna) i 16 salona za pse.
- Filmske zvijezde svaki dan troše 250 l mlijeka za kupanje, a svako šest minuta umire jedno dijete ili preko 20 milijuna umire godišnje od gladi.
- Prave se kućice za pse i to s klima-uređajima, a gdje je čovjek? Čovjek često izvrne ljestvicu vrijednosti.
Talmud – hebr. učenje, je zbirka rabinskih komentara usmenoga zakona u dva dijela: Mišna i Gemara, kaže da je deset stvari jakih:
– Željezo je jako, ali ga vatra topi. – Vatra je jaka, ali je voda gasi.
– Voda je jaka, ali je oblaci isparavaju. – Oblaci su jaki, ali ih vjetar goni daleko. – Čovjek je jak, ali ga strah obori. – Strah je jak, ali ga san pobjeđuje. – San je jak, ali iznad svega smrt je jača. – Smrt je jaka, ali Dobrota nadživljava i smrt. – Ljubav je najjača i pobjeđuje sve. – Bog je ljubav!
Kršćani vjeruju u Boga koji je ljubav. Takvoga Boga nam je Isus objavio i posvjedočio. Zato je naša vjera, vjera u Boga koji ljubi sve i svima donosi spasenje. Zar to nije onaj dragocjeni biser za koji se isplati moliti pred otvorenim nebom? Dok židovstvo naglašava nadu ili očekivanje Mesije, islam naglašava vjeru kao podlaganje ili povjeriti se (iman) Bogu. Kršćanstvo u Bogu vidi neizmjernu ljubav koja sve nadilazi i svima se smiluje. Već od samoga svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može živjeti punim životom po istini ako tu ljubav slobodno ne prizna i svome se Stvoritelju ne povjeri, donosi dokument Radost i nada. Bez povjerenja u Boga ne može se dospjeti u kraljevstvo nebesko. Vjera je put do kraljevstva nebeskoga.
Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih, donosi sv. Matej Isusovo tumačenje mnoštvu naroda. Put vjere je put do kraljevstva nebeskoga ili do dragocjenoga bisera. A vjera je plod i dar milosti Božje. Za kraljevstvo nebesko se isplati sve dati. Sportaš se odriče radi medalje, a vjernik se odriče radi najvećega bogatstva – radi Boga. Vjera u Boga je dragulj koji često treba pronaći u dubini duše. Treba mnogo žrtvovati da bi pronašao taj dragulj u svom životu. Ranjeni vojnik na bojišnici daje zadnji trenutak za vjeru. Na bojištu u I. svjetskom ratu kapetan obilazi ranjene. Čuje glas koji ga doziva: Hoću svećenika, ja vjerujem. Jedan vojnik pored njega je dozivao svećenika i najposlije svojom krvlju napisao umirući: Ja sam katolik. Čežnju ljudske duše može ispuniti samo Svevišnji. Skriveno blago može se pronaći. Isus nam pokazuje put do Boga, do Oca nebeskoga. Bog je sve! Ako svemogući Bog u jednom životu nije sve, onda nije ništa. Sve može biti dobro i važno: i rad i odmor i umjetnost i kultura i znanost i tehnika, ali Bog je uvijek najvažniji. Srce za druge i za pravicu u ljubavi, daj nam, o Bože. Kralj Salomon je dobro molio i Bog mu je dao. Mi molimo pred otvorenim nebom za dar vjere. Po vjeri će čovjek stići u kraljevstvo nebesko i pronaći onaj dragocjeni biser iz evanđelja, kako piše evanđelist Matej: Iz svoje riznice iznosi novo i staro!
Fra Ante Pranjić Pilipović
