U prispodobi Blago kaže se da je Kraljevstvo nebesko poput blaga koje je skriveno na nekoj njivi, te onaj tko ga pronađe prilikom oranja te njive i kopanja na njoj, krišom ga skrije, zatrpa zemljom, travom, lišćem i koječime drugim i “sav radostan“ otiđe s te njive svojoj kući s nakanom da se nekako opskrbi potrebitim novcem kojim bi kupio tu cijelu njivu. Putem promisli da bi najbolje bilo prodati sve ono što on posjeduje i ima, te potom vratiti se natrag i otkupiti tu njivu od njezina gospodara ne kazujući mu sve svoje prvotne nakane i želje zbog kojih bi je kupio, ne tumačeći mu da je u njoj veliko blago, velika vrijednost, najveća koju ikada može dobiti ili steći u svome ovozemnome životu. I naravno ostvari mu se cilj dolaska kući i prodaja svega što posjeduje i ima. Mnogi su mu se, moguće, čudom čudili zašto je sve svoje imanje prodao, čak možda i ispod cijene, jer mu je novac trebao da kupi nešto što je mnogo vrjednije od svega njegova posjeda i imanja i što će ga učiniti sretnim i zadovoljnim čovjekom u ovome svijetu. Oni će shvatiti to kasnije zašto je prodao sve što je imao, zašto se posve učinio siromašnim skupa sa svojima da bi postigao blago, vrijednost. Možda ga netko i naslijedi u nakanama, ali nikada neće svi.
I u prispodobi Biser govori se o Kraljevstvu nebeskom, a prispodobi se s trgovcem koji traga za biserima prikupljajući i kupujući ih. Kada pronađe samo jedan dragocjeni biser, brže bolje ode i rasprodajom svega što posjeduje kupuje taj biser. Ovdje se ne kaže koji je to biser, on je samo dragocjen, najbolji, najljepši, najvrjedniji, najpoželjniji za potpuno duhovno-tjelesno postojanje u Kraljevstvu Božjem ovdje na svijetu i poslije ovoga života tamo u nebu.
Danas postoje u nekim dijelovima svijeta lovci na bisere u morima, što je vrlo težak posao, ali ih potiče na to upravo sjaj i ljepota bisera, pa radi te ljepote izlažu se velikim morskim nevoljama, kao i životinjama, napose morskim psima.
Biser je zrnata tvorevina koja nastaje u školjkama zvane bisernice, i to onom zgodom kada u ljušturu slučajno dospije zrno pijeska ili neko drugo strano tijelo, te se dugotrajnim izlučivanjem sedefa, tj. glatke tvari duginih boja, na tome mjestu ozljede školjke stvara jedan od dragulja zvani biser (turski büsre znači kuglasta, okrugla tvorevina). Od tisuću školjki jedna donese biser! Mogu nastati i umjetno unošenjem u školjke bisernice stranoga tijela, primjerice zrna pijeska, pa se potom vraćaju u more, a love se nakon nekoliko godina vadeći iz njih bisere. Biseri su većinom okruglasti, raznih boja, oblika i sjaja, te vrlo su tvrdi, gotovo nelomljivi. Od njih se prave nakiti i ukrasi. Umjetno uzgojeni biseri obično su okrugli, ali oni prirodno nastali stvaraju i veličanstvene oblike. Isus je ovom prispodobom istaknuo vrijednost bisera, i to uspoređujući njihovu ljepotu s Kraljevstvom Božjim. Također je, govoreći protiv obeščašćivanja svetinja, rekao da se ne daju svetinje psima, niti se vlastito biserje baca pred svinje koje ga najprije pogaze nogama i potom rastrgaju onoga tko im ga je bacio (usp. Mt 7,6).
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
