Prvo je čitanje (Ez 37,12-14) vrlo potresno, jer govori Bog da će otvoriti grobove svoga naroda i da će pokopane u te grobove izvesti van i odvesti ih u njihovu zemlju. To će biti jamstvo narodu da je Bog tu, u njihovoj blizini, da je s njima. Bog obećava da će u te suhe kosti udahnuti svoj duh i oni će oživjeti. Očito je da se ovdje govori o uskrsnuću od mrtvih. Nitko od ljudi nije stekao ovakvo iskustvo vidjevši svojim očima ovakvo događanje kako Bog iz groba uskrišuje mrtve kosti i kako u njih udahnjuje svoj duh i vraća ih u novi oblik života. No, ovo je ipak potvrda čvrste vjere u Boga koji sve to može učiniti. Kao što može začeti u utrobi majke novi život, tako može i iz groba izvući van sasušene kosti i strulo ljudsko biće i obogatiti ga s novim duhom i novim životom. Ovakvih ili sličnih činjenica imamo na više mjesta u Starome Zavjetu.
Psalmist se u svom 130. psalmu obraća Bogu govoreći mu: Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Svjestan je da smo svi grješni i da nam je svima potrebno Božje praštanje i milosrđe kako bismo mogli unići u Nebo.
Kad sv. Pavao (Rim 8,8-11) kaže “oni koji su u tijelu”, pod tim misli one koje su u grijehu. I takvi se ne mogu svidjeti Bogu. Potrebno je “biti u Duhu”, tj. biti Kristovi. Ovakvi se sviđaju Bogu. Njih će Bog po Kristu uskrisiti i sa smrtnim tijelima. Ovim mislima zaokupljen je sv. Pavao.
U Evanđelju po Ivanu (Iv 11,1-45) imamo onaj odlomak koji govori o Lazarovu uskrsnuću. Lazar je bio četiri dana u grobu, a potom ga je Krist izveo iz groba. Sjetimo se prvoga čitanja i onoga obećanja da će Bog izvesti svoj narod iz njihovih grobova i da će im vratiti život davši im svoj duh. To se, eto, ipak dogodilo u povijesti naočigled mnoštvu da je Bog nekoga izveo iz groba, i to prije nego je on sam to učinio sa svojim Sinom. Činjenica je i to da je Lazar morao ponovice umrijeti i da skupa sa svima preminulima čeka slavno uskrsnuće. To Lazarovo dvostruko umiranje nije uobičajena pojava. Ljudi su bili u stanju prije smrti ili pred “vratima” smrti. No, oni nisu preminuli kao Lazar. Lazar je do kraja osjetio snagu smrti. Duh ovoga Lazara otišao je Bogu i ponovice ga je on Svemogući vratio u tijelo koje “zaudara”, koje je u fazi truljenja, te ga je taj isti duh ozdravio. Lazarov povratak u ovaj svijet bio mu je svojevrsno novo rođenje prožeto s radošću ponovnog nastavka života na zemlji i snaga za novim čeznućem za Bogom. Bogu je sve moguće, pa i ovakav oblik oživljavanja.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
