Prvo čitanje (Izl 17,3-7) govori o tome kako je Mojsije narodu Božjom moću i darežljivošću darovao vodu u pustinji. Narod je mrmljao i iskušavao Boga koji ih je po Mojsiju vodio u Obećanu Zemlju. To mjesto prozvali su Masa i Meriba. (Možda bi se svako naše mjesto gdje god se nađemo moglo zvati Mrmljalištem i Iskušavalištem Boga!). Onim štapom kojim je Mojsije udario po vodi Crvenog mora, udario je i po pećini, te je potekla voda. Štap je jednom vode razdvojio, a drugi put dao da voda provrije iz stijene. Naime, štap je ovdje slika milosti Božje koja razdvaja vode i koja daje vodu. Mojsije je samo sluga u Božjim rukama. Zanimljivo je da smo svi mi slični ovome narodu, jer i mi vrlo često tražimo u prvom redu samo čudesa i materijalna dobra, a zaboravljamo na milost Božju, te kad sve dobijemo, nismo zahvalni Bogu na svim dobročinstvima. Istina je da smo vezani za tvarni svijet i da smo dobrano tvarna bića kojima je potreban zrak, voda, zemlja (kruh…), vatra… Bez tih elemenata ne možemo živjeti. No, istina je i to da smo i duhovna bića kojima je potrebna voda milosti Božje, a na žalost nju manje tražimo!
Psalmist u Ps 95. potiče nas na klicanje i hvaljenje Boga, na klanjanje pred njegovom veličinom, na slušanje njegove riječi i prihvaćanje u stvarnosti, a ne da neprestance mrmljamo i iskušavamo Gospodina kao u Meribi i Masi.
Sv. Pavao (Rim 5,1-2.5-8) govori da smo po vjeri opravdani i da imamo pristup milosti Božjoj. Naglašava temeljne vrijednosti našega života. Uz to dodaje da nada ne postiđuje i da je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom. Sve su to Kristove zasluge, odnosno njegova smrt to nam je darovala. Nezasluženi je to dar s kojim trebamo računati u svome prolaznom životu.
Evanđelje (Iv 4,5-42) je vrlo bogato razmišljanjem o živoj vodi, tj. o milosti Božjoj u nama, kao i o načinu prave molitve i pravog klanjanja Bogu. Povod ovakvu razmišljanju jest voda u Jakovljevu zdencu kod kojega Isus razgovara s nekom liberalnom Samarijankom. On je tražio da se napije vode, a ona je to odbijala jer oni Samarijanci ne razgovaraju sa Židovima jer su trajni neprijatelji. Užasno je to proživljavati. Isus osporava takve stavove i potiče na nešto posve novo, a to je iskrena ljubav koja ne poznaje krajevne, narodne i druge orisnice. Poučava ovu jadnu ženu pravim stavovima u životu i budi u njoj čežnju i vodom koja trajno utažuje ljudsku žeđ. Voda je Božji stvor, žudnja za vodom je Božja volja.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
