Riječ Božja izvorom je naše duhovne snage koju trebamo obnavljati svake nedjelje, tj. svakog prvog dana u tjednu, ako ne i svakoga dana u tjednu! Život je užurban i čovjek se duhovno troši vrlo brzo, pa je stoga potrebno obnavljati duhovne sile kako bismo mogli izdržati sve napore koje pred nas stavlja život iz dana u dan. I u ovoj četvrtoj vazmenoj nedjelji slušamo Božju riječ i razmatramo o njoj. Budući da je ova nedjelja Dobroga Pastira kada se Crkva moli za nova duhovna zvanja, potrebno je svoje razmatranje usmjeriti i u tome pravcu.
U prvom dijelu ovoga evanđeoskoga odlomka Isus pripovijeda prispodobu o ovčinjaku, pastiru, ovcama te kradljivcu i razbojniku. Naime, pravi pastir ulazi u ovčinjak na vrata, što je posve normalno. On se brine o svojim ovcama s ljubavlju i dostojanstvom. Izvodi ih na pašnjake i ide pred njima kao dobar pastir. Trudi se da nijednu ne izgubi ili da je vuk ugrabi. Ako netko čini sve suprotno u odnosu na sve ovo, onda on nije pastir, nego tat, kradljivac, razbojnik.
U drugom dijelu evanđeoskog teksta Isus tumači prispodobu svojim učenicima, a i nama koji je čitamo. On slikovito kaže: Ja sam vrata ovcama! Odnosno, on je onaj kroz kojega i po kojemu ulazimo u novi život.
Poruka je ovim vrlo jasna svim vjernicima a pogotovo pastirima, tj. biskupima i svećenicima koji čuvaju svoja stada, svoje vjernike. Svi trebaju biti nakloni svojim vjernicima pomažući im propovijedanjem obraćenja i dijeljenjem sakramenata. To je ono najvažnije, a ostalo ovisno o vremenu i uvjetima. Poruka o Dobrome Pastiru odnosi se i na sve oblike pastirske djelatnosti općenito u narodu. Tako svaki otac u obitelji trebao bi biti Dobri Pastir, svaka majka Dobra Pastirica, svaki upravitelj Dobri Pastir i sl.
Isus je ponovno rekao da je on Pastir Dobri koji poznaje svoje ovce i njega poznaju njegove ovce, upravo po načelu da Isusa poznaje Otac i on poznaje Oca, te je spreman položiti svoj život za svoje ovce, jer je dobio od Oca vlast da može položiti svoj život i vlast ima opet uzeti ga. Takav je odnos i između Pastira i ovca. I to ne samo za ove u njegovu ovčinjaku, nego i za one druge koje su u nekome drugome i drugačijem toru i ovčinjaku, a uglavnom blaguju istu ili sličnu pašu i hranu. I te druge ovce treba dovesti u svoj ovčinjak, i glas će Isusov čuti, te će biti jedno stado i jedan pastir, tj. jedna Crkva Božja s jednim Pastirom. Upravo zbog toga voli Bog Otac svoga Sina Jedinorođenca što polaže svoj život za svoje ovce, a polaže ga da ga ponovno uzme. Nitko Isusu život ne oduzima, nego on ga dragovoljno sam od sebe polaže, a polaganje života jest čin žrtvovanja za svoje stado i za njegovo dobro.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
