- Došašća – S Bogom iznova
Budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći, piše v. Matej. Još je prorok Danijel najavio da će vlast svijeta biti predana Sinu Čovječjemu: Gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Taj naziv ‘Sin Čovječji’ upotrijebit će Isus za sebe najčešće kad predstavlja čovjeka u božanskom stanju. A upotrijebit će za sebe i naziv ‘Sin Božji’ kad predstavlja ili objavljuje Boga u svom ljudskom naličju. Važno nam je da budemo pripravni i da očekujemo Sina Božjega kome trebaju služiti svi narodi i jezici. Doći će do pada lažnih božanstava. Sunce je čašćeno kao božanstvo. A prorok Izaija poziva nas da u Gospodnjoj hodimo svjetlosti. On, Isus Krist je ta svjetlost i to sunce. Ako hodimo u njegovoj svjetlosti, nećemo hoditi u tami. Zato je došašće vrijeme misteriozne radosti. Ova četiri tjedna su označena iščekivanjem, čežnjom, obraćenjem i nadom. Iščekujemo blagdan Kristova rođenja – Božić, a zapravo se nadamo nečemu puno većem i značajnijem od samoga Isusova rođendana. Nadamo se onomu što nadilazi zemlju i njezine zakone jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru, donosi poslanica Rimljanima, kad smo primili krštenje. Spasitelj je već došao u vremenu u osobi Sina Božjega. Isus Krist već kuca na naša vrata da ga primimo. Dan spasenja uskoro dolazi, za sve ljude i za cijeli svemir. Čeznemo za mirom i srećom u sebi i oko sebe, u obitelji i u svijetu, jer Jahve će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove, piše prorok Izaija. Ta rečenica se nalazi na zgradi UN-a u New Yorku. Ljudska duša čezne za Bogom i vječnim životom. Vuče nas naprijed velika nada za novim životom od uskrsloga Krista. U njegovim su rukama konci života i smrti. A sve to može doći jedino promjenom naše pameti – obraćenjem, i snagom, koja dolazi od uskrsloga Krista. Sveti Pavao piše kršćanima u Rimu da ne žive u djelima tame, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista. S Kristom se može započeti iznova. Sveti papa Ivan Pavao II. je govorio mladima: Mladi ljudi: kršćanin zna da se s Bogom uvijek može početi iznova. Sve započinje od Boga jer i sam život dolazi od Boga.
Započeti s Bogom može se uvijek iznova jer je Bog početak svemu: U početku stvori Bog nebo i zemlju, donosi knjiga Postanka. Svemogući nad vojskama govori ovako: Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema, najavljuj prorok Izaija. To je vječna istina. A Bog je sama istina. Sjetimo se: Početak ljudskoga grijeha i pada bila je laž zavodnika koji je pobudio sumnju u Božju riječ u njegovu dobrohotnost i vjernost, donosi Katekizam Kat. Crkve. Čovjek se iznevjerio Bogu. Zato Bog šalje svoga Sina iz ljubavi za naše spasenje. Ivan apostol u prvoj poslanici piše o tom Božjemu Sinu kao životu za nas: Što bijaše od početka što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život. Započnimo iznova sa životom, s Kristom u ovom došašću. Naši su roditelji znali na svoj način započeti iznova u došašću. U kući bi učinili prepoznatljivim vrijeme došašća. To su svi znali i vidjeli. Ujutro bi rano još za mraka išli na misu zornicu. Navečer je u kući bila zajednička obiteljska molitva. U vremenu došašća nije bilo svadba i proslava. A mnogi su znali i postiti prije Božića, ne samo devetnice nego i četrdesetnicu, poput svetoga Franje. Danas imamo vidljivi znak u adventskom vjenčiću s četiri svijeće. Na prvu nedjelju došašća prvu svijeću upali najmlađi član u kući uz pjesmu: Dođi nam, dođi, Gospode! ili uz molitvu: „Oče naš”. Na treću nedjelju će tri svijeće upaliti majka jer su Materice. Majka časti ukućane. Na četvrtu nedjelju časti otac i pali sve četiri svijeće. To je nedjelja koju zovemo Očići. A na Božić će nas sve obdariti Otac nebeski. Za Božje darivanje treba biti spreman, biti budan. Gospodnji se dolazak ne smije propustiti.
Sin Čovječji će doći u čas kad se ne nadate, bilježi sv. Matej evanđeosko upozorenje. Čovječe, ne dopusti da te mimoiđe Gospodnji dolazak bilo ovaj na zemlji u slavlju Božića, bilo onaj konačni dolazak Kristov na kraju ovoga svijeta o sudnjem danu. Ako me Gospodin mimoiđe, tada je sve propalo, kako i sv. Augustin zapisa: Strah me da Bog ne prođe i ne vrati se. Nije loše što ljudi jedu i piju, žene se i udaju, ali je vrlo loše ako to čine ne računajući na Boga, ako to čine bez Boga. Moglo bi se dogoditi i ponoviti ono iz Noina doba kad dođe potop i sve ih odnese, piše sv. Matej. Odnese ih jer nisu mislili na budućnost. Propali su jer su uživali u ljudskoj zloći. Nestali su jer Bog nije bio s njima u njihovim djelima i životu. Nisu računali da će doći kraj svemu na zemlji. Iznenadilo ih je, i za njih je bilo prekasno. Prošlost nas opominje, a budućnost daje smisao sadašnjosti. Da bi naša sadašnjost izišla iz tame, pođimo u Hram, na Goru Gospodnju. U Hramu se čuje Božja poruka. Nju prenosi Božji čovjek. Od Božje riječi dolazi svjetlo koje razgoni tamu naše sadašnjosti. Današnji čovjek često misli da nema vremena za molitvu i svetu misu. Teško mu je prihvatiti uzak put molitve i pokore. Želi svagdje putovati širokim autoputovima lagodna življenja. I ne nada se da zastoj na tim širokim autoputovima, kad dođe, traje duže nego na uskim stazama. Ne misli da među stradalima može biti upravo on. Često tom trkom za užitcima i zabavama zagorčimo sebi život. A treba, rečeno sportskim rječnikom, stati na loptu i prići k sebi. Pred nama je obilje ponuda svaki dan. Treba znati birati i izabrati ono pravo što vodi u sretnu budućnost, koja može biti jedino s Gospodinom Bogom. Zato: Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, piše prorok Izaija, a sv. Pavao piše Rimljanima: Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo u oružje svjetla! Započnimo ovo vrijeme došašća, ponovno s Bogom.
Fra Ante Pranjić Pilipović
