Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom. Tim riječima, Gospu pozdravlja anđeo Gabrijel, a zapisa ih sv. Luka. Hebrejski bi bilo ukratko: ‘Šalom Miriam’! Ovaj susret i razgovor Božjega arkanđela Gabrijela i Marije iz Nazareta presudan je za sve ljude i cijeli svemir, kako prenosi sv. Luka i nastavlja: Našla si milost kod Boga. Evo, ‘ti ćeš začeti i roditi Sina’ komu ćeš nadjenuti ime Isus. Marija odgovara: Neka mi bude po riječi tvojoj! U tom razgovoru primjećujemo ispunjenje Božjih obećanja, da će poslati Spasitelja, a Marija će mu biti majka. S jedne strane se ispunja Božji plan, s druge strane je čovjek spreman biti s Bogom. Taj dijalog Boga i čovjeka je prekretnica u cijeloj povijesti. Božja Riječ – Isus Krist uzima ljudsko tijelo od Djevice. Sveti Ignacije Antiohijski napisao je da su tri otajstva skrivena knezu ovoga svijeta: 1. Marijino djevičanstvo, 2. Marijin porod, 3. Gospodinova smrt. Te Božje tajne su nadišle sotoninu moć i spoznaju i na njih nije mogao utjecati.
Papa Leon Veliki prije 13. stoljeća zapisa o Kristovu utjelovljenju: Uzeo je lik sluge, ali ne gnusobu grijeha. Ljudsko je povećao ne umanjujući božansko, jer ono sniženje kojim se nevidljivi učinio vidljivim i kojim je Stvoritelj i Gospodar svemira htio biti jedan od smrtnika, bilo je naklonjenost smilovanja, a nipošto umanjenje vlasti. Prema tome onaj isti koji je, ostajući u Božjem liku, načinio čovjeka, taj je postao čovjekom u liku sluge. To prenosi danas i molitva naše Crkve u kojoj se iznosi istina kršćanske vjere:
Jedinac Očev odvjeka. Sad rađa se u vremenu,
Iz roda evo našega, On Majku sebi odabra.
Papa Pavao VI. napisat će u Marialis cultus – Štovanje Marije: Za blagdan Utjelovljenja Riječi u Rimskom kalendaru (…) zadržan je drevni naziv Navještenje Gospodinovo, ali svetkovina je bila i jest proslava veze Krista i Djevice: Riječ koja postaje Marijinim sinom (…) tako je 25. ožujka spomen vrhunskog trenutka u dijalogu spasenja između Boga i čovjeka. Sin Božji postaje Emanuel – s nama Bog, a Marija iz Nazareta je majka toga Emanuela. Nebo i zemlja se sastaju. Nebo je poljubilo siromašnu, znojavu i krvavu zemlju. A za to su bile potrebne tri spremnosti ili tri Evo.
Tri ‘Evo’ stavljaju pred nas ono što je na zemlji najčistije i naj-
svetije, a to je Djevica – majka, kako najavljuje prorok Izaija:
- Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenuti će mu ime Emanuel! Donosi nam najvrjedniji dar s neba, a to je Mesija, Sin Božji, kojega Otac nebeski šalje da izvrši Očevu volju. 2. Evo, dolazim – (…) da činim Bože, volju tvoju, piše u poslanici Hebrejima. Potpunu vjernost prema svemogućemu Bogu i vjeru u Božju Riječ, pokazuje nam Marijina vjera, a bilježi sv. Luka: 3. Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj! Opazimo dobro kako je Marija osoba koja je spremna Bogu služiti. Nije nikakvo božanstvo, ali je neodvojiva od Krista – Spasitelja. Na iskrenu i ispravnu pobožnost prema Bogorodici i taj odnos Krista i njegove majke, upozorava nas i II. vatikanski koncil. U dokumentu Dogmatska konstitucija o Crkvi donosi: Sveti Sabor živo opominje bogoslove i propovjednike božanske riječi da se u promatranju posebnog dostojanstva Bogorodice brižljivo čuvaju i od svakoga pretjerivanja i od prevelike umne skučenosti. (…) Neka ispravno osvjetljuju ulogu i povlastice Blažene Djevice, koje uvijek imaju za svrhu Krista, vrelo sve istine, svetosti i pobožnosti. Ispravna vjera nas vodi do toga da priznajemo uzvišenost Majke Božje i da se potičemo na sinovsku ljubav prema svojoj Majci i na nasljedovanje njezinih kreposti, nastavlja II vatikanski sabor i tumači da Vjernici – kršćani dižu svoje oči k Mariji, koja sja kao uzor kreposti pred svom zajednicom odabranih.
Gospe, uzore kreposti i pobožnosti, moli za nas. Tako zaziva kršćanski puk Gospin zagovor. O Gospinu uzoru kreposti i pobožnosti, o njezinoj ljepoti i svetosti Majke Božje dobro nam govore umjetnička djela likovne umjetnosti u slikama, kipovima, u arhitekturi u crkvama – katedralama, u glazbi, u pjesmi i molitvi. S anđelovim riječima: Zdravo Marijo, započinju kršćanske molitve Gospi: Anđeoski pozdrav, Lauretanske litanije, Zdravo kraljice, itd. S Gospom se vjernik odaziva svemogućem Bogu. U Marijinoj školi može se naučiti kako imati Isusa Krista i kako ga darivati drugima. Poučava vjernika da je ljudski život služba Gospodinu. Vršiti volju Božju je najveće dobro. Ako vjernik prihvaća volju Božju, poput Marije, stići će do sreće i ispunjenja životnoga zadatka, postići će svoje spasenje. Znat će razgovarati s nebeskim Ocem i prihvaćati njegovu volju u svom životu, kao što danas iskazuje molitva naše Crkve:
A ti, o skromna Djevice, Ti službenice Gospodnja,
Što u nebu sad kraljuješ. Zagovaraj nas pred Bogom. Amen.
Tako će se kršćanin radovati s Gospom, koja je puna milosti Gospodnje i majka našega Spasitelja, Isusa Krista.
Fra Ante Pranjić Pilipović
