Vidjet ćeš slavu Božju ako budeš vjerovala, reče Isus Marti, a sv. Ivan zapisa. Živi čovjek je Božja slava. Zato se i obraća Isus pokojnom Lazaru, kao prema živome: Lazare, iziđi! Pred Sinom Božjim bježi i sama smrt. Isus donosi život u novom obliku i novim odrednicama. Rješava strah smrti. Zajednica židova treba povjerovati doživljavajući taj događaj Isusova uskrisivanja. Lazarevo tijelo se već raspada, jer je četvrti dan u grobu. Dok razrješuju Lazarevo tijelo omotano platnom, trebaju odriješiti sebe od smrtnoga straha, jer je život pred njima u Isusu-Mesiji. Isus Krist razrješuje sve grijehe, oslobađa od svakoga zla, pobjeđuje i samu smrt. To je zadnja i treća provjera znanja pripravnicima za krštenje. Došli su do kraja pripreme za krštenje u uskrsloj noći. Kroz ove korizmene nedjelje prošli su kroz jedan postupak upoznavanja i vjerovanja. Sjetimo se: Prve korizmene nedjelje su slušali o Isusu kao čovjeku koji posti i moli u pustinji i dolazi Sotona i kuša ga. U kušnji treba ostati čvrst i napasniku odgovoriti: Odlazi, Sotono! Na drugu korizmenu nedjelja je evanđelje o preobraženju. Točku na sve stavlja svemogući Bog. Poruka treća korizmene nedjelje: Isusu je izvor žive vode. Susret sa Samarijankom je prilika i poganku dovesti do spasenja. Četvrta korizmena nedjelja kaže da je Isus svjetlo svijeta, svjetlo života: ozdravljenje slijepca od rođenja nije samo u tijelu nego je slijepac povjerovao u Boga i baca se ničice pred Isusa. Zahvaljuje mu. Ova peta korizmena nedjelja dolazi do vrhunca. Isus vlada smrću, uskrisuje Lazara koji je već četiri dana u grobu. Vraća u život Jairovu kćer, bilježi sv. Marko. Oživljava sina udovice iz Naina, donosi sv. Luka. Ovi događaji i ova 5. korizmena nedjelja nam poručuju da je Isus život i uskrsnuće svijeta. Ovdje trebamo primijetiti razliku između Isusova vlastitoga uskrsnuća i vraćanje Lazara, Jairove kćeri i sina udovice u ovaj svakodnevni zemaljski život. To vraćanje u život je najava vječnoga uskrsnuća.
Ja sam uskrsnuće i život, reče Isus Marti, donosi sv. Ivan. Isus joj govori, ne da će on biti ‘uskrsnuće‘, nego da je on ‘sada’ i ovdje život. Govori joj u sadašnjosti. Lazarova smrt je prigoda da Isus pokaže svoje suosjećanje kao čovjek i svoju blizinu sestrama Marti i Mariji: Isus proplaka, ili zajeca pred Lazarovim grobom, bilježi sv. Ivan. To je ono što spada na naše ljudsko i zemaljsko. Govori o Isusu iz Nazareta kao pravom čovjeku sa svojim osjećajima. Ali Isus će pokazati da je puno više od običnoga čovjeka. Vraća u život Lazara koji je već četiri dana u grobu. Jednostavno viknu jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!“ Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama, donosi sv. Ivan. To može učiniti samo Božja sila, sila Duha Svetoga. U tome vidimo da je Isus Krist pravi Bog, jer pobjeđuje smrt, koju čovjek ne može sam pobijediti. Smrt je za čovjeka najteža mora. Neki ne vole slušati o muci i smrti. Drugi ne mogu poći na sprovod. Treći se izgube tjednima poslije sprovoda. Svjesni smo da čovjek i ljudska pamet mogu samo do groba, ali dalje ne. Znanost i tehnika stanu pred grobom. Preko smrti i iznad smrti može samo Božja ljubav, iako se ljudi znaju ponekad šaliti i na račun smrti.
Humorist se šali često po istini ovako: Kako tko gre na drugi svit? Sudac – sam sebe osudi na smrt. Diplomat – bude opozvan. Putnik – putuje u vječnost. Glumac – odglumi istinsku smrt. Težak – legne pod svoju ledinu. Mornar – baci sidro u grob. Uraru – odbije dvanaesti sat. Glazbenik – odsvira Posmrtni marš. Kemičar – pretvori se u prah. Umirovljenik – preseli se u bolji život. Željezničar – stigne vlakom na zadnju stanicu. Grobar – koji pod drugima jamu kopa, sam u nju legne. Prorok Ezekiel (598. – 587.) prenosi Božju utjehu i nadu za narod koji pati u sužanjstvu: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! Ovaj sveti čovjek živi u doba babilonskoga sužanjstva. Nabukodonozor je razorio Jeruzalem. Židovi su raspršeni i pate. Prorok budi nadu svom narodu. Svemogući Bog može učiniti da ožive i suhe kosti po Duhu Božjemu. Narod je vikao od boli i jada: Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo. Ali što je čovjeku nemoguće, Bogu je moguće. Bog će otvoriti ljudske grobove, donijet će izbavljenje. Jedino je Bog onaj koji može pretvoriti smrt u san i da nas trgne od toga sna o uskrsnuću. Bog je zavirivao u grobove i u srca Izraelaca. Gospodin ih je često čistio od truleži u njihovim srcima. Ali tko će nama pomoći da iziđemo iz truleži grijeha i dospijemo u život vječni? Postoji samo jedan koji je život i uskrsnuće. A to je onaj koji za sebe reče i to pokaza djelima. Onaj koji je pobijedio svoju smrt i smrti ljudi, to je Isus Krist.
Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će, reče Isus Marti, a sv. Ivan zapisa da i današnji čovjek to zna. Pitanje je koliko današnji čovjek to čuje i vjeruje. Kršćanine, sjeti se svoga života, koliko je puta Bog zašao u tvoje srce da ga obnovi, da ga očisti. A koliko puta si Mu zatvorio, zaključao vrata svoga života i nisi dopustio Gospodinu da ga obnovi? Kojim će putem krenuti vjernik prema blagdanu Gospodnjega uskrsnuća? Sveti Atanazije iz Egipta u 4. stoljeću, branitelj Kristova božanstva protiv Arija, piše kršćanima: Nikoga drugoga nemamo, dragi moji, nego Gospodina našega Isusa Krista. A u tom se i vi sa mnom slažete. On je rekao: Ja sam Put. A sveti Ivan veli: On oduzima grijehe svijeta, tj. on čisti naše duše, kako na jednom mjestu govori prorok Jeremija: stanite na putove i vidite i pogledajte koji je pravi put i na njemu ćete popraviti svoj život, prenosi molitva naše Crkve. Pravi put je Isusovo evanđelje. Svoj život možeš popraviti na Kristovu putu i na daru Kristova duha. On je obnovio Lazarov život i Lazar je izišao iz groba. Korizmeno vrijeme za krštene je vrijeme izići iz groba i poći putem života. Zato služe post, molitva, djela milosrđa, ispovijed i živa vjera. Tu se očituje odgovornost odlučiti se za riječ evanđelja, za riječ koja vodi u život. A Sin Božji je život i uskrsnuće za sve.
Fra Ante Pranjić Pilipović
