Usamljenost za vrijeme blagdana
Blagdani su vrijeme koje nas često podsjeća na obitelj, zajedništvo i radost. Svuda oko nas pojavljuju se slike toplih obiteljskih večeri, prijateljskih okupljanja i smijeha. No, za mnoge ovo je i doba godine kada se osjećaju najviše sami. Usamljenost za vrijeme blagdana može pogoditi bilo koga – one koji žive sami, koji su daleko od svojih najdražih, koji su izgubili voljenu osobu ili čak one koji su okruženi mnoštvom ljudi ali se iznutra osjećaju izolirano.
Piše: Katarina Braovac
Zašto praznici mogu potencirati osjećaj usamljenosti?
Blagdani i praznici sa sobom nose društveni pritisak. Svijet nam šalje poruke kako moramo biti sretni, okruženi obitelji, slaviti s prijateljima i uživati. Kada naš život ne odgovara tim idealima, možemo pomisliti da nešto s nama nije u redu. Osim toga, praznici su često vrijeme refleksije i osvrta na godinu koja se bliži kraju. Sjećanja na one koje smo izgubili ili suočavanje sa činjenicom da smo mnoge životne prilike propustili može postati posebno bolno. Prisjećamo se dana kada su blagdanski stolovi bili puni smijeha, a sada se možda čine praznima.
Teško je onima koji su izgubili voljene, koji su daleko od svojih obitelji ili onima koji osjećaju da im život ne ide prema očekivanjima. I dok su praznici sigurno vrijeme tuge i refleksije za mnoge, u ovom tekstu želim se posvetiti nečemu specifičnom – fenomenu usamljenosti u gužvi. To je stanje u kojem se pojedinac osjeća izolirano i usamljeno unatoč tome što je okruženi drugim ljudima. Ovaj osjećaj može biti posebno izražen tijekom praznika, kada su očekivanja vezana uz radost, zajedništvo i povezanost u suprotnosti s nečijim unutarnjim stanjem.
Kako dolazi do pojave usamljenosti?
- Nedostatak emocionalne povezanosti
Iako su fizički prisutni među ljudima, osoba može osjećati da nema stvarnu emocionalnu povezanost s onima oko sebe. Površne interakcije, nedostatak povjerenja ili dubokih razgovora mogu produbiti osjećaj izolacije.
- Nepodudarnost očekivanja i stvarnosti
Blagdani često stvaraju pritisak da se svi trebaju osjećati sretno i povezano. Osoba koja se unutar sebe bori s tugom, anksioznošću ili preopterećenošću može imati osjećaj da ne ispunjava očekivanja, što dodatno povećava osjećaj otuđenosti.
- Unutarnji konflikti ili trauma
Osobe koje u sebi nose neizrečene traume ili teške emocije često osjećaju da ih nitko ne razumije, čak ni najbliži. To može stvoriti zid između njih i drugih ljudi, čineći ih izoliranima čak i u velikim društvima.
- Društvena anksioznost ili sram
Osobe s društvenom anksioznošću mogu se osjećati neadekvatno ili neželjeno čak i kada su uključene u društvene aktivnosti. Mogu imati osjećaj da se ne uklapaju ili da nisu dovoljno zanimljive, što otežava uživanje u zajedničkim trenucima.
Primjeri iz svakodnevnog života
- U obitelji: Osoba je prisutna na obiteljskom okupljanju, ali se osjeća neprimijećeno ili neshvaćeno. Iako je tu, među svojima iznutra osjeća da nije povezana s članovima obitelji.
- Na radnom mjestu: Kolege se okupljaju na blagdanskim zabavama, no pojedinac se osjeća kao da ne pripada toj grupi, često zbog percepcije da se drugi bolje slažu međusobno.
- U zajednici: Ljudi sudjeluju u lokalnim proslavama, no osoba ima osjećaj da je samo promatrač i da nije dio stvarnog zajedništva.
Priznajmo da se mnogi odnosi često svode na formalnosti ili svakodnevne razgovore o vremenu, poslu ili novim tračevima. Naše “Kako si?” ponekad ostaje samo fraza, a odgovori unaprijed poznati: “Dobro je.” Iza tih riječi, međutim, skrivaju se neispričane priče – tuge, strahovi ili bolan osjećaj da nas nitko zaista ne vidi.
Osoba može biti okružena ljudima na tradicionalnom druženju, a ipak osjećati prazninu. Razlog za to često leži u nedostatku iskrenih i toplih odnosa. Kada se veze među ljudima grade samo na ritualima, a ne na iskrenom interesu i razumijevanju, stvara se iluzija zajedništva koja ne može ispuniti unutarnje potrebe.
Kako promijeniti ovu dinamiku?
- Pokažimo istinski interes
Umjesto rutinskog “Kako si?”, pokušajmo se zaista zaustaviti i poslušati. Ponekad je pitanje “Kako stvarno ide?” dovoljno da nekome pokaže da nije nevidljiv. - Gradimo odnose izvan rituala
Lijepo je družiti se za blagdane, ali još je ljepše nazvati susjeda usred godine, otići na kavu s prijateljem ili jednostavno posjetiti nekoga za koga mislite da je usamljen. - Prepoznajmo one koji se osjećaju sami
Možda ta osoba sjedi na kraju klupe na misi, možda se povukla s radnog mjesta ranije ili se uvijek nalazi na margini razgovora. Nemojmo ih ignorirati. - Potičimo dubinu u razgovorima
Postavljajmo pitanja koja otvaraju srce: “Što ti praznici znače?”, “Imaš li koga s kim ih dijeliš?”, “Kako se nosiš s izazovima koje nosi svakodnevica?”
