Temeljeno na shema terapiji i knjizi „Osmislite život iznova“ (Young & Klosko)
Piše: Katarina Braovac
U terapijskim razgovorima često susrećemo ljude koji su, na prvi pogled, stabilni – imaju posao, prijatelje, obitelj, ponekad i dugogodišnju vezu. Ali iznutra, kao da žive s nevidljivim kamenom u prsima. Nešto ih stalno tjera da sumnjaju, preispituju, kao da ne vjeruju da će neki njihov odnos potrajati. Pitanja koja ih prate nisu uvijek izgovorena naglas, ali su prisutna u svakom pogledu:
„Hoće li me ostaviti? Jesam li previše? Mogu li se ikad stvarno opustiti u odnosu?“
Ovaj duboki strah od napuštanja često nema puno veze s ponašanjem osobe s kojom su trenutno u odnosu. Partner ili prijatelj može biti brižan i prisutan, ali to ne umiruje unutarnji nemir. Jer ta tjeskoba ne dolazi iz sadašnjosti – nego iz prošlosti. U shema terapiji ovo nazivamo životna zamka napuštanja. To je emocionalni obrazac koji se formira u najranijem djetinjstvu, kada su nam odnosi s važnim osobama bili nesigurni, nepouzdani, ili prekinuti.
Ako osoba nikada ne prepozna da njezine burne reakcije i tjeskoba imaju korijen u ranim iskustvima, ovaj obrazac će se neprestano ponavljati – bez razumijevanja zašto se stalno događa isto, te zašto ljubav donosi više straha nego sigurnosti.
Što je životna zamka napuštanja?
Životna zamka napuštanja oblikuje se u ranom djetinjstvu kada kao dijete doživimo nestabilnost u emocionalnoj povezanosti s roditeljem. To može biti rezultat:
- rastave roditelja ili njihovog čestog fizičkog odsustva,
- emocionalne nestalnosti (npr. roditelj koji je danas topao, a sutra hladan),
- smrti bliske osobe,
- roditelja koji su prisutni fizički, ali ne i emocionalno.
Dijete tada počinje vjerovati da su odnosi nesigurni, da će ono koga voli jednog dana otići, nestati ili ga prestati voljeti. Taj osjećaj napuštenosti postaje temelj za kasnije odnose: osoba se osjeća ranjivo i nesigurno, čak i u bliskim vezama koje su zapravo stabilne.
Rana koja ostaje i kad novac dođe
U Hercegovini, kao i u mnogim dijelovima regije, tisuće ljudi su odlazile na rad u inozemstvo – najčešće u Njemačku. Odlazili su očevi, kasnije i majke, najčešće „trbuhom za kruhom“. To nisu bile lagane odluke. Roditelji su vjerovali da će tako osigurati bolju budućnost za svoju djecu. I doista – kuće su građene, krediti otplaćivani, djeca su imala sve materijalno.
Međutim– emocionalna prisutnost, pogled pun podrške, zajednički ručkovi, tišina u kojoj je roditelj tu – to nije moglo doći autobusom. Dijete ne zna što znači devizni račun ni radna dozvola. Dijete zna samo da tata ide i da se ne zna kad će se točno vratiti. Da je mama danima šutljiva I zabrinuta. Da baki ne može postaviti ona pitanja koja su za roditelje. I da s vremenom nauči: ne vezuj se previše, jer ćeš ponovno ostati sam.
Sociološki gledano, odrasle su čitave generacije koje su imale „sve“, ali nisu imale ono što najviše određuje osjećaj sigurnosti u životu – kontinuitet emocionalne prisutnosti. Naučili su da odnosi bole. Da su privremeni. Da ljubav znači čekanje. Kratki susreti ljeti I za praznike često nisu mogli popuniti jaz koji se stvorio.
Činjenica je da su roditelji činili najbolje što su mogli u datim okolnostima, ali emocionalna rana se ne briše sama od sebe. Ako nije prepoznata i iscijeljena, ona oblikuje naše izbore i ponašanja i kad odrastemo. Utječe na naš život.
Kako izgleda ova zamka u odrasloj dobi?
U odrasloj dobi ova rana može izazvati:
- Prekomjernu vezanost – paniku ako partner kasni, ne odgovara na poruku ili samo želi vrijeme za sebe.
- Ljubomoru i kontrolu – stalno provjeravanje, nepovjerenje, strah da će nas netko iznenada napustiti.
- Biranje emocionalno nedostupnih partnera – kao da nesvjesno tražimo nekoga tko će potvrditi ono što duboko vjerujemo: da će nas kad-tad ostaviti.
- Samonapuštanje – odbijanje bliskosti iz straha da će ponovno boljeti. Radije ostati sam, nego opet doživjeti napuštanje. Vjerujem da smo svi jako dobro svjesni velikog broja momaka koji su u kasnim tridesetima ili četrdesetima i još uvijek neoženjeni. Okolina to tumači kao izbirljivost, komociju ili tvrdoglavost, ali rijetko se pita: što ako je u pozadini zapravo strah?
Strah da bliskost nosi bol. Da će osoba koju zavole jednog dana otići – kao što je možda netko nekad davno otišao. Da će ponovno ostati sami, samo što će ovaj put boljeti više jer su se usudili otvoriti. Zato mnogi biraju samoću ne zato što je žele, nego jer im se čini sigurnijom. Ako nikoga ne pustiš blizu, nitko te ne može ostaviti.
To je ono što shema napuštanja zna učiniti – ne samo da te tjera u paniku kad nekog imaš, nego ti i priječi da ikoga uopće pustiš u svoj svijet.
Može li se ova zamka prevladati?
Da. Iako duboka i često nesvjesna, zamka napuštanja se može mijenjati kroz:
- psihoterapijski rad: posebno kroz shema terapiju, koja kombinira emocionalni rad s kognitivnim i iskustvenim tehnikama,
- kvalitetne, sigurne odnose: kroz kontakt s ljudima koji su emocionalno dostupni, predvidivi i brižni,
- razumijevanje vlastitih reakcija: prepoznavanje okidača i vježbanje drugačijih odgovora na određenu situaciju.
PRAKTIČNA VJEŽBA ZA ČITATELJE:
Brzi test: Nosim li u sebi zamku napuštanja?
Odgovori iskreno na sljedećih 7 tvrdnji.
Za svaku zaokruži (ili u sebi ocijeni):
DA / PONEKAD / NE
- Bojim se da će me ljudi koje volim napustiti, iako za to nema pravog razloga.
- Padnem u očaj kad se neko koga volim udaljava od mene
- Teško mi je vjerovati da će netko ostati uz mene dugoročno.
- U vezama sam često tjeskoban/na – osjećam da ću biti ostavljen/a.
- Kad mi je stalo do nekoga, ponašam se posesivno ili postajem previše ovisan/na.
- Osjećam se nesigurno čak i kad mi osoba kaže da me voli.
- Radije ostajem sam/a nego da ponovno doživim gubitak i bol.
Kako protumačiti rezultat?
- Ako ste odgovorili “DA” na 3 ili više tvrdnji – moguće je da nosite zamku napuštanja.
To ne znači da je s vama nešto “loše”, nego da u sebi imate staru ranu koja zaslužuje pažnju. - Ako ste odgovarali s “PONEKAD” – obratite pažnju u kojim situacijama se to javlja. Možda se shema ne aktivira stalno, ali zna biti snažna kad je bliskost u pitanju.
Imate pitanje ili želite podijeliti iskustvo?
Ako vas je ova tema dirnula, ili ste isprobali vježbu i želite podijeliti svoja razmišljanja – pišite mi na info@keepgoing.hr ili u DM na Instagramu @keepgoing.
Rado ću pročitati i odgovoriti.
U idućoj kolumni približit ćemo još jednu čestu životnu zamku – onu koja kaže: „Moram sve sam/a, nitko nije tu za mene.“ Do tada, ne zaboravite – ono što nismo dobili kao djeca, možemo naučiti sebi dati kao odrasli. A prvi korak je da prepoznamo o čemu se radi.
