U četvrtak, 12. listopada 1995. uspješno je završena zajednička operacija Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije Bosne i Hercegovine, Južni potez.
Akcija je provedena u zapadnoj Bosni od 8. do 12. listopada, Južni potez bila je ujedno i zadnja operacija hrvatskih snaga, a 12. listopada 1995. smatra se i završnim danom rata u Bosni i Hercegovini, piše Slobodna Dalmacija.
Ciljevi operacije Južni potez bili su konkretni. Prvi cilj bio je potisnuti neprijateljske snage iz Mrkonjić Grada, Podrašničkog polja i hidroelektrane Jajce-3 na Vrbasu i tako oslabiti njihova djelovanja na Peti i Sedmi korpus Armije BiH. Drugi cilj bio je staviti pod kontrolu ključne prometnice za Banja Luku. Treći cilj operacije bio je uspostaviti novu crtu obrane na južnim padinama Manjače te tako omogućiti djelovanje hrvatskog dalekometnog topništva na Banja Luku.
U prilog Južnome potezu išla je operacija Maestral, koju su u rujnu zajednički proveli HV, HVO i Armija BiH, a u kojoj su oslobođeni Šipovo, Jajce i Drvar. Neprijateljske snage potisnute su na usko područje između rijeka Sane i Ugar.
ZAPOVIJEDAO ANTE GOTOVINA
Nakon poraza srbijanski čelnici u BiH nisu pristali na mirovne pregovore već su krenuli u protunapad otežavajući opskrbu Sarajeva plinom. Bilo je vrijeme za novu operaciju, Južni potez. Pod zapovjedništvom general-pukovnika Ante Gotovine, zapovjednika Zbornog područja Split, okupile su se jake snage Hrvatske vojske: Četvrta i Sedma gardijska brigada, Prvi hrvatski gardijski zdrug, 126. domobranska pukovnija, 264. izvidničko-diverzantska satnija, 275. satnija za elektroničko djelovanje te inženjerijske, logističke i potporne postrojbe.
I to nije sve. HVO je angažirao Prvu, Drugu i Treću gardijsku brigadu, 60. gardijsku diverzantsku bojnu “Ludvig Pavlović”, 22. diverzantski odred, snage specijalne policije i druge snage. Omjer hrvatskih snaga bio je povoljniji u odnosu na neprijatelja u ljudstvu 2,1: 1, u oklopništvu 2,3: 1 te u topništvu 1,6: 1. Glavno zapovjedno mjesto hrvatskih snaga za operaciju Južni potez nalazilo se u Šipovu, a operacija je izravno isplanirana na bojišnici između Sane i Vrbasa. Za snage istočno od Sane oformljena je Operativna grupa Istok sa zapovjednim mjestom u Šipovu dok je za snage zapadno od Sane djelovao OG Zapad sa zapovjednim mjestom u Drvaru, piše Marinko Karačić za Hrvatski vojnik.
Prvoga dana operacije ostvareni su početni pomaci, a drugoga dana napredovanje se još značajnije nastavlja. Po uspjesima je treći dan bio ključan. Oslobođen je Mrkonjić Grad kao jedino veće naselje do Banja Luke, Četvrta se približila zloglasnoj Manjači, Sedma gardijska HE Bočac, a Prvi hrvatski gardijski zdrug ovladao je Čađavicom. Četvrti dan na dostignutim crtama bojišta izvučene su postrojbe HV-a, a uvedene one HVO-a.
U cijeloj operaciji aktivno su sudjelovale i hrvatske zračne snage. Drugoga dana operacije dva helikoptera Mi-24 djelovala su na smjeru napada Četvrte brigade uništavajući otporne točke neprijatelja. Posebno se cijeni njihova uloga četvrtog dana operacije u djelovanju po neprijateljskom oklopništvu. Sveukupno je ostvareno 25 borbenih letova s oko 12 sati naleta. Helikopteri Mi-8 MTV1 korišteni su za prijevoz kopnenih snaga i zbrinjavanje ranjenika.
‘PANTERE‘ POBJEGLE PRED ‘PAUCIMA‘
Topništvo je djelovalo sa suženog područja i s manjim brojem ciljeva, zato je paljbeni udar po neprijateljskim položajima bio žestok. Inženjerijske postrojbe Zbornoga područja Split ponovno su se iskazale kilometrima probijenih puteva, izgradnjom zaklona i skloništa. Zahvaljujući kamerama bespilotnih letjelica i izviđanjima, zapovjedništvo je imalo vrijedne informacije koje su utjecale na uspješan ishod operacije Južni potez.
Kako je naveo Hrvatski vojnik, Južni potez bio je mat-potez kojim su hrvatske snage slomile i porazile neprijatelja. Tom operacijom pod nadzor hrvatskih snaga stavljen je sveukupni elektroenergetski sustav na rijeci Vrbasu, što znači i jedina opskrba Banja Luke električnom strujom. Ostaci snaga Srba iz BiH sveli su se na uzak pojas Banja Luke, zadnjega grada koji su pokušavali obraniti, a od kojega su hrvatske snage bile udaljene tek 23 km.
“Nakon Oluje Hrvatska je sa svojim snagama bila u mogućnosti da nastavi operacije za oslobođenje Banja Luke i hrvatskog Podunavlja. To, međutim, međunarodni čimbenici nisu htjeli prihvatiti, zbog procjena da bi novih 300-500 000 izbjeglica iz tih područja neizbježno dovelo do izravnog uključivanja SRJ u sukob, i tako do opasnosti proširivanja rata, što bi onemogućilo započete mirovne napore”, rekao je o Južnom potezu predsjednik RH Franjo Tuđman.
Kao zanimljivosti operacije može se istaknuti da su neprijateljske snage kao zadnji adut protiv napredovanja Četvrte brigade pred Mrkonjić Gradom poslali svoje specijalne postrojbe, Pantere. Međutim, i one su se sutra morale povući, a ulazna ploča u Mrkonjić Grad kružila je Hrvatskom kao pobjednički suvenir. Glavno zapovjedno vozilo 4. gbr LOV (lako oklopno vozilo) s operacijom Južni potez završilo je svoju ratnu misiju i ostalo kao pokretni spomenik ratnih uspjeha.
POBIJENE OPTUŽBE ZA RATNE ZLOČINE
Sve to govori o velikom uspjehu operacije. Ali kako u ratu ne može proći bez žrtava, tako je i u Južnom potezu poginulo deset hrvatskih branitelja, jedan je nestao, 12 ih je teže, a 40 lakše ranjeno. Međutim, smrt jednog branitelja posebno je tužno odjeknula. Drugog dana operacije na području Podrašnice poginuo je zamjenik zapovjednika Četvrte gardijske brigade brigadir Andrija Matijaš Pauk, junak Domovinskog rata. Uvijek uz svoje branitelje, predvodnik najžešćih bojeva i pokretačka snaga 4. gbr koja će po njemu i dobiti ime Pauci. Bio je omiljen, poštovan i nadasve zapovjednik kojem se vjerovalo. Živio je za postrojbu i HV 24 sata na dan. Zbog iznimnih ratnih zasluga za RH posthumno mu je dodijeljen čin general-bojnika.
Cijeli tekst pročitajte na Slobodna Dalmacija.
