Briga za obitelj zaokuplja sv. Josipa. On tada ustade, uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat, piše sv. Matej. To je njegova ljubav i briga za dijete Isusa i njegovu majku Mariju. Ta briga započinje od samih zaruka. Morao je zaštiti Mariju iz Nazareta od zakonskog progona. Trudna je po Duhu Svetomu, a Josip ju nije htio izvrgnuti sramoti. U siromaštvu i hladnoći betlehemske špilje čuva dijete Isusa i njegovu majku. A evo, nedugo nakon rođenja djeteta mora bježati u Egipat i biti izbjeglica da bi sačuvao djetetov život. Teško mu je bilo i u mukotrpnom tesarskom radu u Nazaretu. Živio je iz ljubavi u svijetu bez ljubavi. I sve to da se ispuni Božji plan i što je Gospodin već najavio: Iz Egipta pozvah sina svoga, zapisuje sv. Matej i nastavlja: da bi se ispunilo što su rekli proroci: Zvat će se Nazarećanin. Sveta obitelj boravi u Betlehemu, Egiptu i Nazaretu. U evanđelju najmanje nalazimo o života u Nazaretu, a tu je najviše trajao. I to gledamo u svjetlu Božjega plana i ostvarenja spasenja. Marijina čvrsta vjera i Josipovo prihvaćanje volje Božje omogućili su dolazak Isusa kao Božjega Pomazanika. Dali su svoj veliki doprinos za spasenje svijeta. Postali su nam izvrstan primjer povjerenja u Božju riječ i požrtvovanja u obiteljskom životu. Dobro je to uvidio papa Lav XIII., koji je ustanovio svetkovinu Svete obitelji u osmini Bogojavljenja u siječnju 1893. godine. Zatim je u 1969. svetkovina pomaknuta u nedjelju nakon Božića. Tako su još bliže Božja ljubav u Isusovu rođenju i ljudski odgovor u životu obitelji. Sveti Josip je doživio negostoljubivost prema malim i siromašnima u Betlehemu, ljudsku zlobu u kralju Herodu, gorki kruh u tuđini u Egiptu, znojavi i žuljeviti posao u Nazaretu, ali je ostao vjeran Božjoj poruci i pouci. Uložio je svoje osobne želje za spasenje. Stavio se Bogu na raspolaganje. Sve je to izdržao iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Zar to nije primjer i poticaj kršćaninu u obitelji, posebice kad razmišlja, koliko ima ljubavi u obitelji?
Zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti! Tako piše sveti Pavao Kološanima. Mi doživljavamo sve više nesklad u obitelji, rastavljene brakove i upropašteno zajedništvo. Svijet je zahvatila, pa i našu domovinu bolest razbijenosti i odvojenosti. Kao što je u znanosti razbijen atom, kao što je otkriven i pročitan genom u nasljedstvu, nešto slično se događa u zajedništvu obitelji. Računaju da je svaki treći brak razveden. Potrošački i uživalački svijet ruši zajedništvo među ljudima, pa i u obiteljima. Gdje ste primijetili da su ljudi spremni na požrtvovanje, pa ni oni koji su se zavjetovali na vjernost pred oltarom? Nema strpljivosti, a premalo je razumijevanja. Zao svijet prijeti ljudskom spasenju. Herod živi i ubija. Vlast se želi sačuvati i pod cijenu gaženja ljudskih prava. Vlada bezdušni svijet sa zakonom jačega. A ljudska civilizacija se mjeri stupnjem osjetljivosti za najslabije i one male sreće. Doživljavamo kako bogati slabo računaju na sirotinju, kako moćnici zatvaraju one koji im smetaju, jer traže svoja prava. Sjetimo se što moli kralj Salomon od Gospodina u knjizi Kraljevima: Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik! Teško je reći i primijetiti da je današnji čovjek s Bogom, da živi s Emanuelom. Emanuel je bio s Josipom i u tuđini i u domovini, i na poslu i u molitvi. Nedavno razgovaram s čovjekom od 38 godina. Priča mi da je bio četiri puta u takozvanom braku. Ispočetka priča i smije se. Slušam i čudim se. Nakon svega, pitam ga: Kako ti to vidiš. Uozbiljio se i reče: Znate, kad se pođe niz brdo, onda se ne može zaustaviti. To je istina. Teško se zaustaviti niza stranu. Uvijek misli sad će naći pravu, a zapravo, on nije pravi. Za obiteljsko zajedništvo treba biti zreo u ljubavi. A zrele ljubavi je sve manje. Često sam pripremao mlade za vjenčanje. Uvidio sam da ih je 99,9 % zrelo tijelom ili fiziološki. Ali, razum ili pamet zaostaje. A pogotovo njihovi osjećaji ili afektivnost još nisu zreli i sposobni sve podnijeti što ih čeka u bračnom zajedništvu. Mladić od 20 godina još ne vlada svojim osjećajima. A razum bi trebao sve voditi. Jako je važna duhovna zrelost. Pod duhovnoj zrelosti čovjek živi kreposno. Tu spada i zajednički život u molitvi i u slavljenju svete mise. Mnogi se izgube u zlom svijetu bez ljubavi.
Nerazborita ljubav ruši i razara. Carl Lewis Stoples u knjizi Četiri ljubavi donosi primjer majke Fidget koja se preko svake mjere žrtvuje za članove obitelji. Dočekuje djecu po cijelu noć, pa i poslije ponoći. Ona mora otvoriti vrata. Dočekuje neprestano s toplim jelom. Sitničavo se brine za kćerinu dijetu. Ali što se događa?
Sin bježi od kuće. Kći je bolesna. Muž se osjeća nesretnim. Umire ta majka, nazovi mučenica. Odjednom kći je ozdravila. Sin ne bježi više od kuće. Muž ima svoj mir. To je primjer nerazborite ljubavi koja zarobljava. Takva majčina ljubav je posesivna. A posesivna ljubav nastupa iz svoje sebičnosti i kompleksa koji opterećuju. Tu nema razborite ljubavi koja odgaja za slobodu i zrelost. Treba dobro razumjeti četvrtu Božju zapovijed: „Poštuj oca i majku!“ Ali isto tako, otac i majka trebaju poštivati svoje dijete i omogućiti mu da raste u slobodi i odgovornosti za zrelost osobnoga života. Jedino tako se može doći do obiteljske skladnosti i da se svi osjećaju dobro.
Evanđelje se ne mijenja. Mi se mijenjamo, ali često na gore, pod utjecajem društva i raznih društvenih trendova. Koliko puta za Božić dođu na ispovijed i kršteni koji žive u braku, ali crkveno nevjenčani. Traže i krštenje djeteta, a sami su u bračnom neredu. Vlada nekakva tradicija, ali tu nema kršćanskoga života. Takvi traže i blagoslov stana, a nisu sredili svoj bračni život, odnosno žive nevjenčani. Treći niti sami poučavaju djecu u vjeri, niti ih šalju na vjeronauk. A kako govoriti takvima o obiteljskoj molitvi, kad i ne znaju moliti, itd. Kako se snalaze današnji roditelji u svijetu bez ljubavi, a sami čeznu za srećom i ljubavlju?
Fra Ante Pranjić Pilipović
