Pastir Dobri daruje vječni život. On se brine za čovjeka i poznaje ga. On je kraj ljudske muke, bijede i suza. U knjizi Izlaska piše da je Bog dobri pastir: „Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilic.” A prorok Ezekijel najavljuje: „Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupiti ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.” Ukratko, Bog se brine za svoje vjernike. U Ivanovu evanđelju kaže Isus za sebe: „Ja sam pastir dobri”, a „Pastir dobri daje život svoj za ovce”. I dalje, ne samo da Isus kao čovjek, daje svoj život za svoje, nego On sam je izvor života: „Ja im dajem vječni život.” U sebi ima Božju silu. Ta sila Duha Svetoga u Kristu je razorila smrt. Isus Krist kao Sin Božji je s nebeskim Ocem jedno: „Ja i Otac jedno smo”, piše sv. Ivan. A, oni koji budu s Isusovim stadom u vječnosti „više ih nikada neće moriti ni ‘sunce’ ni ikakva ‘žega’, jer ‘će ih’ Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore žive vode”, donosi knjiga Otkrivenja.
Bijeda svijeta i duševne brige pritišću današnjega čovjeka. I tko može pomoći u toj izgubljenosti? Suvremeni čovjek je sav u žurbi i umoru. Tko mu može i hoće olakšati teret? U psihologiji je poznat pojam: sindrom izgorjeti–burn out syndrom. To je skup znakova našega vremena za današnje ljude. Svi žure i svi su iscrpljeni i umorni. Traže odmora. Velika je čežnja za osvježenjem. Mnogi prave promidžbe od sredstava za pranje kose do turneja po svijetu, sve na račun odmora i osvježenja. Rafinirane promidžbe za kupovanje i potrošnju varaju čovjeka svaki dan do ideoloških i političkih zavođenja. Pretvaraju osobu u broj. S jedne strane ne želi današnji čovjek čuti o vođi i gospodaru, a s druge strane postaje suvremeni rob. Velika je bijeda svijeta. Njemačka riječ Elend znači biti otuđen, u tuđini, bez doma. Današnji čovjek živi u masi, ali je uvijek sam i otuđen na tim našim ulicama. Sve vrvi od ljudi, ali nitko te ne pozna. Društvo ti nameće razne papire i račune. Kako riješiti te papire? Zbog tih papira i propisa mnogi gube i vlastitu kuću ili te izbacuju iz stana. Nalaziš se u začaranom dvorcu, o kojemu piše Franz Kafka, praški Židov, piše nikad dovršeni roman Dvorac ili Zamak. U tom romanu opisuje ludilo-fantome birokracije. Sve je birokratizirano, pa čak i kavane. Birokracija je fikcija. Svojom obiješću dvorac ne da živjeti, kao što danas tebi birokracija ne da mira od potvrda do poreza i pismenih računa. Tko će te razumjeti? Evanđelje nam govori o Isusu kao dobrom pastiru: Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Isus poznaje svoje vjernike i brine za njih. Razumije ih. Donosi im rasterećenje i oslobođenje. Svoju brigu i skrb o svome stadu uskrsli Krist povjerava svojim učenicima, da poučavaju, posvećuju i upravljaju njegovim stadom ili Kristovom Crkvom. Ta Kristova Crkva je nazvana u Svetom pismu raznim pojmovima: stado, ovčinjak, vinograd, njiva, nasad, šator Božji, sveti hram, Božja građevina itd. Apostoli trebaju pronijeti i predati Poklad vjere: Riječ Božju i Kristova otajstva svojim nasljednicima.
Apostoli postaju pastiri. Primaju vlast od Krista. Predaju svojim nasljednicima ono što su od Krista primili. Isus se obraća izravno apostolima i daje im vlast vezivanja i razrješivanja: „Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”, zapisa sv. Matej. Nakon uskrsnuća povjerava svoje stado, najprije Petru, a preko Petra i ostalim apostolima, kako donosi sv. Ivan: „Pasi jaganjce moje!” i „Pasi ovce moje!”
Brinuti se, poznavati i voljeti, to je uloga dobroga pastira. On služi svojima. Hrani ih i brani ih. To je autoritet koji ne osuđuje, nego se žrtvuje za svoje. „Pastir dobri daje život svoj za ovce”, piše sv. Ivan i dodaje, kao što je to Isus učinio za sve na križu. „Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju”, „jer ja živim i jer ćete i vi živjeti”, kaže Krist. To je radosna vijest puna nade o kojoj je i poganski Ciceron govorio.
Marko Tulije Ciceron veliki rimski govornik, napisa: „Morala bi postojati radosna poruka da ljudi radosno žive i s nadom umiru.” Zar ima veće poruke od poruke uskrsloga Krista: „Jer ja živim i vi ćete živjeti! Kamen s groba je pukao pred silom Duha Svetoga. Smrt je pobijeđena ljubavlju iz Božjih ruku. Treba nam takvih osoba, takvih pastira koji će biti u Božjoj ruci: slobodni i požrtvovni kao njihov učitelj Isus Krist. Treba nam pastira po Božjemu duhu.
Pastiri Božjega duha pobijedit će bijedu, zlo i grijeh po našim ulicama. Često po duhovnim zvanjima: svećenicima, redovnicama i redovnicima Kristova ljubav stiže do potrebnih.
List Brat Franjo, br. 87/88 piše o jednoj časnoj sestri u Zagrebu. Često je išla obilaziti bolesne i napuštene. Jednoga dana je išla ulicom, a neki mladići su dobacivali: „Kad bi ona znala što je život (…) kad bi znala što je ljubav?” Sestra se okrenula i rekla im: „Dođi, pa ćeš vidjeti da znam.” Jedan mladić je pošao za njom, i ne znajući što će se dogoditi. Dovela ga je u jednu mračnu podrumsku prostoriju. Tu je ležala bolesna starica, prljava, i sama. Sestra je prišla, umila je i nahranila. Onda je rekla tom mladiću: „Sad vidiš da znam što je ljubav i život?!” Taj mladić je pobjegao. Drugi je dan molio je za oproštenje. Da, Kristova ljubav čudesa stvara, a ljudska sebičnost sve razara. Isus, Pastir Dobri te poznaje. To znači da se brine za tebe. Pobrini se i ti za druge oko sebe!
Fra Ante Pranjić Pilipović
