Duh Gospodnji ispunja svemir, kaže knjiga Mudrosti. Duh Sveti je duh života, istine i ljubavi, piše sv. Ivan. Blagdan je krštenih i cijele Crkve, svega čovječanstva i svemira. Djela Duha Svetoga nastavljaju uskrsnu poruku u Kristovoj Crkvi. Duh i Riječ Božja djeluju skriveno, ali združeno. Početak su bitka i života, svega stvaranja i ljudskoga spasenja. Drugi vatikanski koncil u dokumentu Svjetlo naroda piše, navodeći misli Svetoga pisma: Kad je bilo svršeno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvrši na zemlji, poslan je Duh Sveti na dan Duhova, da Crkvu neprestano posvećuje, i da tako oni koji vjeruju imaju po Kristu u jednom Duhu pristup k Ocu. Pedesetnica je jer je 50. dan nakon Gospodnjega uskrsnuća. To znači da je došla punina plana Božjega. Apostoli propovijedaju i čine djela Kristova. Počela je živjeti Kristova zajednica. Duh Sveti Crkvu posvećuje po sakramentima. Oživljava živim Duhom Radosne vijesti. Vodi i čuva po apostolskim nasljednicima. Broj 50 je znakovit broj. A broj 3 je nedjeljiv i oznaka je za Boga. Broj 4 je broj svijeta. Četiri su strane svijeta. Broj 7 je broj cjelokupne zbiljnosti, zbilje. A 50 je broj 7 puta 7 i više 1. Označava savršenu puninu. Ispunilo se vrijeme. Dovršeno je spasenje. Krist kraljuje, a mi s Božjim duhom putujemo iako ga ne vidimo. Tjelesnim očima ne možemo vidjeti duha, ali ga možemo doživjeti. U Svetom pismu pojavljuje se Duh Sveti u više oblika.
Duh Božji ili Duh Kristov je uvijek ljubav na djelu. U Svetom pismu objavljuju se simboli ili slike Duha Svetoga:
- Vjetar (grč. pneuma, ruah): Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama, donosi knjiga Postanka.
- Oganj – gorući grm: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara, piše knjiga Izlaska.
- Golub kod Isusova krštenja: Dok se molio, otvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba, bilježi sv. Luka.
- Plameni jezici na današnji dan: I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan, donose Djela apostolska.
Ima još slika ili simbola za Duha Božjega: živa voda, pomazanje, oblak i svjetlo, pečat, prst koji piše, polaganje ruku itd. I odmah nam se nameće pitanje tko je Duh Sveti. Duh Sveti je u istinama naše vjere treća božanska osoba koja je s Ocem i Sinom pravi Bog. Sveti Ivan donosi više naziva za Duha Svetoga: To je Duh istine kojega svijet ne može primiti jer ga ne poznaje. To je Branitelj: A branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati i koji će ostati s vama zauvijek. Duh Sveti je Tješitelj jer učenici nisu više žalosni. On je Zastupnik jer zastupa uskrsloga Krista. Duh Sveti govori o nazočnosti Boga – hram Božji i hram Duha Svetoga. On uvodi Crkvu u svu istinu, ujedinjuje je u zajednici i službi. (…) Tako se cijela Crkva pojavljuje kao ‘puk skupljen’ u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga, piše dokument Svjetlo naroda. U Duhu imamo darove i darovatelja: Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh, piše sv. Pavao Korinćanima. A sv. Ivan donosi kako Isus prenosi Duha Svetoga apostolima: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im. Duh Sveti je Duh obećanja, piše sv. Pavao Galaćanima, a kad piše Rimljanima naziva ga: Duh Kristov i Duh posinjenja, a u poslanici Korinćanima je Duh Gospodnji. Sv. Petar će ga nazvati u prvoj poslanici: Duh slave. Rikard od sv. Viktora (1110. – 1173.), škotski mistik, napisao je djelo Trojstvo – De Trinitate. U tom djelu piše da je Bog Otac besplatna ljubav – amor gratuitus. Sin je dužnička, besplatna ljubav – amor debitus gratuitus. Duh je dužnička ljubav – amor debitus, tj. ovisnost o daru koji stvara dug koji treba vratiti, te imamo trajno uzvraćanje. Tu opažamo djelovanje i učinak Duha Svetoga. Trojstveni dug je pred nama. Mi imamo dug prema roditeljima, dug prema domovini. Ali je najveći Dug prema Bogu ljubavi, prema Božjoj ljubavi koja nam dariva Duha svjetla, istine i života.
Život Duha je u apostolima na svim razinama. Prije dolaska Duha apostoli su prestrašeni i zaključani. Nemaju hrabrosti. Ne razumiju što im je Isus govorio. Razočarani su. Duša im je smućena. Smeteni su i ne znaju što bi sad. Dolazak Duha je razriješio sve to: u tijelu, u duši i u osjećajima. Postaju hrabri. Otvaraju vrata. Izlaze na trgove. Shvaćaju Božju poruku. Propovijedaju neustrašivo, a duša im je puna radosti i mira. Od nepismenih ribara postaju stupovi Kristove Crkve. Od bojažljivih ljudi postaju neustrašivi mučenici. Sačuvali su jedinstvo Duha, a Duh je počelo jedinstva u cijeloj Crkvi, kako donosi poslanica Efežanima. Carigradski patrijarh Atenagora reče: Bez Duha Svetoga Bog bi bio daleko, Krist ostaje u prošlosti, evanđelje mrtvo slovo, Crkva jedna jednostavna organizacija, autoritet moć – vlast, misije jedna propaganda, kult arhaizam, moralno djelovanje – djelovanje robova. Ali u Duhu Svetom svemir je oplemenjen rađanjem kraljevstva, uskrsli Krist se uprisutnjuje, evanđelje biva moć i život, Crkva ostvaruje zajedništvo s Presvetim Trojstvom, autoritet se pretvara u služenje, liturgija u spomen i anticipaciju, djelovanje ljudsko biva pobožanstvenjeno. A danas, gdje je Duh Sveti? Imaju li kršteni Duha Božjega? Kršteni su. Krizmani su. Primili su vanjski znak. Jesu li kršteni Duhom Svetim? A to je moguće samo uz dva uvjeta: srcem vjerovati i ustima ispovijedati. To znači imati žive vjere u Boga i moliti ustrajno. Tad će činiti djela koja je Isus činio. Apostoli su bili spremni i zato su i primili duha života i svjetla, duha istine i ljubavi. Toga Svetoga Duha su nosili i drugima. A danas, kršteni žele i vape: Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje svjetlosti. Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih. Dođi, srca svjetlosti!
Fra Ante Pranjić Pilipović
