U kratkom odlomku iz Knjige Ponovljenog zakona imamo Mojsijeve upute i naredbe narodu. On jasno kaže da poslušaju glas Božji, da čuvaju i vrše njegove zapovijedi, te da se obrate i žive. U izvornom tekstu stoje tri imperativa koji sugestivno djeluju na čovjeka: poslušaj, čuvaj, obrati se! I na današnje slušatelje, odnosno čitatelje također djeluju snažno i poticajno. Osim toga, Mojsije govori kako Božje zapovijedi nisu preteške niti su od čovjeka daleko. Primjerene su čovjekovoj naravi i može ih se s lakoćom obdržavati. One su čak u srcu i u ustima! A koja je bit zapovijedi? Svakako vezana je za odnos prema Bogu, drugima, samome sebi i prirodi u kojoj živimo. Svako kršenje tih zapovijedi stvara nered u čovjekovim životnim odnosima.
Iz Poslanice sv. Pavla Kološanima saznajemo kako je Krist “slika Boga nevidljivoga“, zatim da je Bog Otac po Kristu sve stvorio – “vidljivo i nevidljivo“, da je Krista postavio kao Glavu Crkvi koju treba shvaćati kao sakrament Boga u sveukupnom vidljivom svijetu, odnosno Crkva je sve što jest, a pogotovo Crkva je narod Božji sa svim svojim unutarnjim ustrojem (papa, biskupi, svećenici/redovnici, đakoni, vjernici među kojima veličanstveno mjesto zauzimaju redovnici koji nisu svećenici po sakramentu Svetoga reda).
Evanđeoski odlomak iz Lukina evanđelja odgovara na pitanje: Što trebamo činiti da bismo baštinili život vječni? Doimlje se da je to sržno pitanje svakoga čovjeka, jer zaista što vrijedi u ovome prolaznom životu sve postići a nakon smrti ne postići vječni život u Bogu. Naime, evanđeoski zakonoznanac (pravnik) govori Isusu da je bitno ljubiti Boga svim svojim bićem i bližnjega kao sebe samoga. Ustvari, ovo je starozavjetni zakon koji on samo ponavlja, ali očito nije posve uvjeren u to jer misli da bi trebalo još nešto činiti za život vječni ili mu nije jasno tko mu je “bližnji“. Isus zgodnim primjerom iz života milosrdnoga Samarijanca tumači pojam “bližnji“. Iz analize proizlazi da je “bližnji“ svatko tko ima srca, samilosti i sućuti, te nagnan tim osjećajima čini konkretno djelo prema svome bratu i sestri.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
