Ovaj psalam uči sve ljude o važnosti cjelovitosti života u Bogu, te tvrdi da je potrebno živjeti u duhu Božjih zapovijedi, koje se krše zbog raznovrsnih negativnih utjecaja. No, Zapovijedi nas učvršćuju i one su svjetionici na našim putovima potičući nas na trajno oblikovanje uma i srca u duhu pravednosti i s usmjerenjem prema bližnjima i Bogu. Taj stav treba biti bez licemjerja. Svatko ima trenutke neshvaćenosti, napadaja, kleveta, nepravednih prosudbi i mnogo drugoga, upravo ovaj psalam služi kao izvrstan obrazac molitve u kojoj iznosimo svome Bogu svu svoju situaciju, te ga molimo za nadvladavanje tih udaraca i za obnovu svoje vjernosti prema Bogu koji će udijeliti svoj mir, ali molimo i za one zločeste koji su ispalili silne rafale protiv mnogih nedužnih, ne da ih Bog kazni, nego obrati i dovede na pravi put.
Prva strofa ovoga psalma glasi: “Dosudi mi pravdu, Bože, jer živjeh u nedužnosti… Ispituj me, Bože, iskušaj me…“ Ovim svojim iskrenim iskazom psalmist David svjedoči o tome što je govorio Bogu moleći se njemu da mu On prȁvo dosudi, jer je živio i hodio u nedužnosti svojoj. Budući da se uzdao u Boga, on se nije nimalo pokolebao u svim svojim načinima, oblicima življenja i djelovanja, te upravljanja svojim narodom. Potom se moli svome Bogu da ga on sam ispita, iskuša, istraži mu bubrege i srce, koji su tada slovili kao glavni tjelesni organi kako su ih tumačili učeni ljudi i liječnici onoga vremena. A razlog tome ispitivanju i iskušavanju jest to što je Božja dobrota pred njegovim, Božjim očima, te David snažno i uvjerljivo potvrđuje da hodi i djeluje u istini Božjoj služeći svome voljenom i Božjem narodu, koji bi trebao biti uzornim svim ostalim narodima.
Ovdje postoji opisan vapaj za pravdom, te se mnogi u ovome dijelu psalma mogu pronaći jer su krivo optuženi i osuđeni od lažnih svjedoka i nečasnih sudaca tijekom duge povijesti pa sve do naših dana. Psalmist traži milost od Boga zbog počinjenog grijeha u Psalamu 51: “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!“ (Ps 51,3-4). No, u Psalmu 26 traži pisac David javnu prosudbu i pravedno izricanje presude. Njega su lažno optužili tadašnji društveni moćnici, te jedini spas vidi u Božjem pravednom sudu. A to čeka i mnoge druge krivo osuđene i zatvarane po zatvorima, te kasnije krivo gledane u ljudskoj zajednici kao izgrednike, a bili su od svega daleko. Bog o tome ima svoj pravorijek.
Svatko razuman ima potpuno povjerenje u Jahvu, te ga treba pozvati da im “ispita bubrege i srce“, tj. najdublje misli i emocije, a to zahtijeva veliku hrabrost. Psalmist to čini jer je svjestan da njegova misao i nakana odgovara Božjoj istini. Sve međusobne sukobe valja rješavati s Bogom koji vidi ljudsko srce. (Ps 26,1-3).
Pjesnik se Jahvin javno ispovijeda da s ljudima opakim ne sjeda, a pogotovo da se ne navraća podlima, podmuklima i zlobnima. Nadalje, svjedoči u pjesničkom stilu da mu je mrsko društvo zlotvora, te s njima i s bezbošcima ne želi sjedati niti išta raspravljati, jedino bi to zacijelo učinio ako bi zamijetio njihovu preobrazbu nabolje u Jahvinu pozivu i duhu.
“Ne sjedam s ljudima opakim i ne družim se s dvoličnima…“ Svetost kao odvojenost: Psalmist jasno povlači crtu između sebe i bezbožnika, te nabraja s kime ne sjedi i s kime se ne druži. Dakle, s ljudima opakim ne sjedi kao ni s bezbožnicima i ne svraća se na druženje podlima, kao ni sa zlotvorima. Dvoličnost, licemjerstvo kao najveća opasnost, prijetvornost pojedinih osoba smatra velikom opasnošću za ljudsku zajednicu. Zlo se često maskira, a vjernik mora imati duhovnu razboritost da prepozna takvo društvo i odmakne se od njega. Treba znati reći takvim skupinama osoba istinu. A istina će nas sve osloboditi! (Ps 26,4-5).
“U nevinosti perem ruke i koračam oko žrtvenika tvojega… Jahve, volim dom u kojem boraviš…“ Običaj pranja ruku, kao simbolička gesta moralne čistoće prije pristupanja svetinji nad svetinjama, pokazuje da pristup Bogu mora biti čin čiste savjesti. Kao što “vijeća opakih; društvo zlotvorâ “ (Ps 26,5) traži svoju svjetovnu radost na posebnim mjestima, tako i psalmist traži svoju duhovnu okrjepu u Božjem Hramu, gdje je liturgijska čistoća i slavljenje Boga, pjevanje hvalospjeva njemu u čast i boravak u Božjoj prisutnosti što su izvor duhovne snage. I zaključno valja reći da prava zaštita od svjetovnoga utjecaja nalazi se u redovitom duhovnom životu, molitvi i zajedništvu s Bogom. (Ps 26,6-8).
Sada završno slijedi molitva za izbavljenje i stvaranje konačne sigurnosti. “Ne pogubi mi dušu s grešnicima… A ja ću živjeti u nevinosti: izbavi me… Noga mi stoji na ravnu putu…“ Psalmist se moli Bogu da njegova sudbina ne bude ista kao sudbina krvoloka i onih čije su ruke pune sramote i potkupljivosti, na rukama im je zločin i desnica puna mita. On vjeruje u pravednu plaću na kraju.
U svojoj nedužnosti pere svoje ruke i moleći ophodi žrtvenik Jahvin, zatim hvalu Božju javno razglašuje, te propovijeda sva njegova divna djela što ih je stvorio. Kliče s uzbuđenjem: O Jahve!, zatim ljubi dom u kojem prebiva kao i mjesto stolovanja slave Božje, a to je Hram Božji.
Moli svoga Boga Jahvu da mu ne pogubi dušu s grješnicima, kao ni njegov život s krvolocima, jer je na njihovim rukama vidljiv zločin, a desnica ruka puna je mita, odnosno davanja i potkupljivanja novcem kriomice ili čega drugoga mimo zakona i morala. U predzadnjoj strofi ispovijeda se zboreći da hodi u svojoj nedužnosti, te moli Jahvu da ga izbavi i milostiv mu bude za sva nečasna djela. Čvrsto iskazuje svoje očitovanje zboreći da mu noga stoji na pravome putu, te se očituje da će u sljedećim zborovima zdušno i pokajnički blagoslivljati Jahvu. (Ps 26,6-12).
Don Ilija Drmić /Tomislavcity
