Iz Izaijina teksta (Iz 66,18-21) izbija se neobično lijepa i snažna misao, a ta je da Bog dolazi među nas ljude kako bi sabrao na jednom mjestu “sve puke i jezike“ koji će gledati Božju slavu. Da bi oni znali taj Božji čin sabiranja, sam Bog postavlja “znak“ i uzima za svoju službu levite i svećenike iz sabranog naroda. Koliko je puta Bog u ljudskoj povijesti pokušavao sakupiti sve narode i objediniti ih da u bitnome budu jedan narod uvažavajući one nebitne različitosti, te se još uvijek taj događaj odgađa. Narodi se, nažalost, razilaze jedni od drugih zbog onih nebitnih različitosti (rasa, jezik, kultura, ideologije, politike, sustavi odgoja, obrazovanja i sl.) i imamo razjedinjeni svijet, raspršene narode, posvađane, ratom i žrtvama zavađene… No, i dalje ostaje ovaj Božji krik “dolazim da saberem sve puke i jezike“. Tko može biti u tom smislu sluga Božji, taj će i ovaj proročki tekst prihvatiti i u djelo provoditi.
Psalam 117 je vrlo kratak, inače najkraći psalam od njih 150. Potiče sve puke na hvalu i slavu Bogu, te ističe kako je silna Božja ljubav prema nama i vjernost njegova prema svome puku ostaje dovijeka.
Odlomak iz Poslanice Hebrejima (Heb 12,5-7. 11-13) donosi Božju pedagogiju prema nama ljudima, a ona se sastoji u tome da ne omalovažavamo stegu Gospodnju i da ne klonemo duhom kad nas Bog kara. Bog nas odgaja “stegom i šibom“ (ove riječi odražavaju tradicionalne oblike odgoja djece, kao i sportaša i vojnika iz grčko-rimskog svijeta). I roditelji odgajaju svoju djecu upravo ovako iako danas neki pokušavaju odbaciti tradicionalne oblike odgoja i stvoriti neke nove što su odrazom novog mentaliteta. Međutim, kad razmišljamo o Božjoj i ljudskoj pedagogiji, onda se pitamo je li uspješan današnji oblik odgoja u obitelji, narodu i čitavu svijetu. Valja se pitati gdje su propusti u odgoju jer se događa preinaka i nijekanje vrijednosti, te lutanja u životu.
U Evanđelju po Luki (Lk 13,23-30) temeljno je pitanje konačnog spasenja. Isus predlaže “uska vrata i uski put“ do spasenja. Poj ama uskih vrata nadaje nam razmišljanje o stezi, odgoju i samoodgoju, zatim o svim oblicima odricanja, trpljenja, patnje… Ulazak u Kraljevstvo Nebesko bit će tada lak i jednostavan, a u Kraljevstvu su mnogi “s istoka i zapada, sa sjevera i juga“, i to oni koji su činili dobra djela a ne samo o njima govorili. Kraljevstvo je mjesto spašenih, mjesto gdje neće biti plača i škrguta zubi. Ono je krajnji cilj svih naših ovozemaljskih napora i poticaj da sve činimo u ovom svijetu kako bismo ušli kroz “uska vrata i uski put“ u široke prostore Neba.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
