Još od najstarijih vremena ljudske povijesti ljudi su razmišljali o Bogu, koji je stvorio sve što jest, sve što postoji. Prva ta promišljanja bila su jednostavna i u slikama, ali i u njima se zrcalilo ono o čemu i mi danas razmišljamo. Nijedno mišljenje nije cjelovito niti može nadići sve stvoreno.
I naši su prapreci imali svoju sliku Boga. Oni su vrhovno biće, koje je iznad svijeta, zvali jednostavno “Gospodar kruha”. Žito i kruh od njega za njih je bilo nešto čudnovato, nešto sveto. Čudesnost je u tome što žito izraslo iz zemlje samljeveno, zamiješeno i ispečeno daje svagdašnju hranu – kruh. Onaj koji daje tu mogućnost da zrno proklija u zemlji vlažnoj jest Bog (Bhagas – Gospodar kruha).
I veliki filozofi, kao što je Aristotel i teolog Toma Akvinski, dali su velik doprinos ljudskome rodu o Bogu. Aristotel je rekao da postoji izvan ovoga vidljivog svijeta “nepokrenuti pokretač”, dakle Onaj kojega nitko nije pokrenuo u postojanje a on je sve pokrenuo stvorivši svijet i čovjeka u svijetu. Toma je u duhu objave govorio o Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome. Jedan Bog a tri osobe. To je Bog u sebi i Bog u odnosu prema nama. Bog se u odnosu prema nama ljudima i prema svijetu pojavio u osobama, a opet je on u sebi jedan, kao što je sve u Bogu jedno i jedan.
Mi Bogu pripisujemo stvaranje, Sinu otkupljenje a Duhu Svetomu posvećenje.
Molimo se Bogu po Kristu u Duhu Svetome da nas pobožanstveni, kako bismo i mi na ovome svijetu osjetili da smo u tome Trojstvenom suodnosu.
Kod nas ima nekoliko crkava i kapelica koje su sagrađene u čast Presvetom Trojstvu. Na svetkovinu Presvetog Trojstva okupljamo se u tim crkvama, ali i u svim ostalim crkvama slavimo Trojedinoga Boga, i to ne samo na taj dan nego i tijekom godine.
No, možda i nismo baš dostatno zaokupljeni mišlju o Trojstvu, nego više pojedinačno gledamo Božanske Osobe, a ponajviše Sina Isusa Krista. Primjerice, Duhu Svetom malo se obraćamo i manje o njemu razmišljamo, a svjesni smo da bez Duha Božjega u svome srcu i umu ne možemo djelovati u ovome svijetu i u Crkvi. Duh nas nadahnjuje i daje nam božansku ljubav, koja je u nama razlivena, kako kaže sv. Pavao u svojoj poslanici Rimljanima. Jesmo li toga u potpunosti svjesni i djelujemo li s takvim zanosom svoga bića? Na ovo pitanje trebamo odgovoriti.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
