U kratkom odlomku iz Sirahove knjige (Sir 15,15-20), koja pripada mudrosnoj literaturi, imamo snažnu pouku vezanu za obdržavanje Božjih zapovijedi. Svatko od nas može izvršiti zapovijedi ako hoće, a Bog je njih dao nama ljudima da ostvarimo svoj ovozemaljski život onako kako to Bog hoće i želi i s čime ćemo se i mi ljudi usuglasiti. Bog nas nije usmjerio samo u jednom pravcu, nego nam je dao više mogućnosti ostvaraja svoga životnog puta. Pred nas je stavio “vatru i vodu” i dao nam slobodu da se opredijelimo za što hoćemo. Sjetimo se naše narodne poslovice koja glasi: Vatra i voda su dobre sluge a loši gospodari! Osim toga, Bog je pred čovjeka stavio “život i smrt” davši nam slobodu opredjeljenja za život ili smrt, za kulturu života ili kulturu smrti. Naravno, onaj tko se opredijeli za vršenje zapovijedi (Dekaloga), taj će se opredijeliti za život. Gospodu se ne može sakriti nijedno naše djelo, jer on naš život i naša djela vidi u svakom trenutku, a njegove “oči počivaju na onima koji ga se boje”. Nikome nije naredio da bude bezbožnik niti grješnik!

Isus nas ozdravlja od grijeha svojom Euharistijom

Sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 2,6-10) govori o tome kako navješćuje zrelima Mudrost Božju, tj. Isusa Krista raspetoga. Tu Mudrost Bog je Pavlu objavio po Duhu koji proniče i dubine Božje. Mi se trebamo upitati, čitajući ili slušajući ovaj tekst, jesmo li i mi zreli kršćani koji mogu čuti i prihvatiti Mudrost Božju koja nema nikakve zaobilaznice križa, patnje, smrti? Dobro je da se upitamo vlada li u nama zemaljska, svjetska mudrost koja je Gospodina slave razapela na križ i još ga uvijek razapinje? Doimlje se da pokatkad pojedini kršćani (nezreli u vjeri) misle kako sve znaju, čak i više nego što u sebi uključuje Mudrost Božja, pa se onda ponašamo po svome, kritizirajući govorom ili pisanjem sve što je Crkva i što je Duh Božji. Time se ruše temelji svetoga, a gradi se razdor i unosi se svjetovnost u Kuću mudrosti Božje – Crkvu.

U Evanđelje po Mateju (Mt 5,17-37) Isus najprije govori o tome kako nije došao dokinuti nego dopuniti Zakon ili Proroke, tj. sve one Božje zapovijedi koje je Bog izrekao svome narodu i svima nama po prorocima počev i od Mojsija. Isus Zakon dopunja ljubavlju. Ljubav je jedan jedini paragraf Isusova Kodeksa. Tko uistinu pravilno ljubi, taj ne može sagriješiti. Ili kako kaže sv. Augustin: Ljubi i čini što hoćeš! Ovo je napisao s uvjerenjem da svatko tko istinski ljubi, ne može sagriješiti. Ljubav ne dopušta nikakav grijeh. U daljnjem evanđeoskom tekstu imamo Isusovu raspravu o pojedinim Božjim zapovijedima. Nemoguće je prinositi dar na žrtvenik, mi bismo danas rekli nije za odlazak na slavlje svete Mise i primanje svete pričest ako se ne pomirimo s braćom i sestrama. I u Isusovo vrijeme bilo je puno preljuba, a o našem vremenu da i ne govorimo. Drugi dio Evanđelja upravo raspravlja o toj problematici. Isus je vrlo radikalan kad su u pitanju Božji zakoni. Bolje je čovjeku iskopati oko, odsjeći ruku ili koji od udova tijela, pa ući u raj, nego s čitavim tijelom u pakao. U ovome tekstu krije se snažna poruka o asketskom načinu života i izvršavanju svih zapovijedi Božjih s hrvanjem sa samim sobom i grijesima.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity