U Djelima apostolskim (Dj 2,42-47) sažeto se govori o prvoj kršćanskoj zajednici ili Pracrkvi. Kaže se jednom rečenicom da su kršćani bili postojani “u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama”. Na prvom mjestu stavljena je odlika o postojanosti u “apostolskom nauku”. To je zapravo bit, to je sve ono što je Krist naučavao i predao svojim apostolima da dalje šire. Na drugom mjestu stavljeno je zajedništvo. Ako je zajednica potpuno prihvatila apostolski nauk, onda posve logično slijedi i zajedništvo života, jer isti nauk objedinjuje. Tom objedinjenju služi i ono što slijedi a to je “lomljenje kruha”, odnosno presveta Euharistija, Misa. Ona je načelo jedinstva zajednice Crkve. Uz Euharistiju i izvan Euharistije slijedi zajednički i osobni molitveni život kojemu su svi članovi Crkve bili posve otvoreni. U toj Pracrkvi vladalo je toliko zajedničarenje da su imali i zajednička materijalna dobra.
Euharistija nas ujedinjuje
Odlomak iz Ivanova evanđelja (Iv 20,19-31) možemo podijeliti u dva dijela. U prvom dijelu govori se o tome kako se Isus ukazao svojim apostolima uvečer prvoga dana u tjednu, tj. u nedjelju. Pozdravio ih je svojim pozdravom Mir vama, a potom ih šalje da idu naviještati njegovo evanđelje primivši Duha Svetoga. Drugi dio sadrži raspravu s Tomom koji nije bio za vrijeme ovog ukazanja. Toma izražava sumnju unatoč uvjeravanjima apostola. No, Gospodin se ukazuje opet u sljedeću nedjelju kad je bio nazočan i Toma. Krist se Tomi ne samo ukazuje, nego i pokazuje kako bi se uvjerio u istinitost onoga što su mu već navijestili apostoli tjedan dana prije. Toma je osoba koja želi taknuti istinu kako rukom tako i umom. On ne želi povjerovati na brzinu. U tom smislu on je uzor Crkvi kako mora biti oprezna u svemu što se pojavljuje u njezinoj povijesti izvan Objave.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
