Da se ne osile kneževi Hercegbosanske županije…
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Uputno je za pisanje ili govorenje o bilo čemu raspolagati sa svim relevantnim, a kada je riječ o politici i prividno marginalnim podacima.
Međutim, magareća klupa ima tu moć da se sjeti nečega bitnoga što nije urađeno na vrijeme, činilo se važno, a onda se zaboravilo i nitko ne pita što je s tim? I ako upita, ljudi ga blijedo gledaju jer komu je to važno kad je tako kako je. Jednako je tko je u vladi, naročito ako su to isti ljudi?
Tako je s formiranjem nove Vlade Hercegbosanske županije. Izbori su davno završili, mandati dobiveni i od Središnjeg izbornog povjerenstva dodijeljeni. I onda počela igra formiranja vlade prema volji građana i pripadnika konstitutivnih naroda. Zna se da je Pomak namaknuo 5 mandata, HDZ 5, Devedesetka isto toliko, Ćozini 2, Republikanci 1… i to su Hrvati. Među Srbima Dodikov SNSD ima 2, Srpska sloga i Srpsko jedinstvo po 1. Ovi potonji Jedinstvo i Sloga mogli bi se i stopiti u jedno, zar te dvije riječi nisu bliskoznačnice? A tek HDZ-i BiH i 90? Ali ne, riječi ništa ne znače. Njih je 24 zastupnika iz 10 stranaka sličnih akronima i nacionalnih težnji, rekli bismo evo dogovora za tili čas. Dogovora nema, niti će ga skoro biti. Za vladu je potrebna dvotrećinska većina. Da svi Hrvati nemaju ništa protiv, bez Srba i Bošnjaka ne može. A da i može, nije dobro biti bez oporbe unutar svakog naroda.
Politički život u javnosti HBŽ-a je svemirska tišina. Onda nakon nekoliko mjeseci ide pokušaj formiranja Vlade i iz toga jedino Pomak pomakne do svoga mandatara. I opet ništa. Nakon novih nekoliko mjeseci. Kada svi već i zaborave da izbori nisu dali ploda za uspostavu izvršne vlasti sjevne novi moment. I tako do danas. Zadnji novi moment je izlazak iz HDZ-a BiH zastupnice Marije Bagarić. HDZ BiH s pet na četiri. Možda je to to? Ona javno obrazloži da će djelovati neovisno što joj nitko ne povjerova. Možda zastupnica stvarno nije izišla iz HDZ-a da bi podržala nekoga. Na primjer Pomak. Marija je razočarana HDZ-om jer nije ono što je ona mislila da jeste. Iz HDZ-a odgovoriše da ni ona nije što su do jučer mislili da jeste, prigovara do jučerašnjim kolegama neiskustvo i karijerizam, a njoj samoj je ovo prvo ozbiljnije radno mjesto, i nastavljaju da je uostalom prošla s malim brojem glasova. Potom se poče zuckati kako još dva zastupnika napuštaju HDZ. Koga li će oni podržati? HDZ neće – hoće nekoga. Nekoga, možda Pomak? Od toga, ne bi ništa, možda jer se u Tomislavgradu ukazao mentor tih mladih snaga Dragan Čović i očito ih uvjerio da ostanu. Kako ih je uvjerio ne znam? Hoće li ih tko razuvjeriti, ne znam? Ovdje svatko svakoga uvjerava i razuvjerava. Dok netko nekoga ne razuvjeri u njegova nepromjenjiva uvjerenja bit će tehnička vlada. Tako je bilo i prije. Dođe se do jednoga, presudnoga glasa i čovjek uvidi da je bio u zabludi i da je razuvjeren za boljitak sviju nas.
E da, a čemu sve ovo i zašto je bitno izabrati novu Vladu, makar je činili stari ljudi? Zar ti isti ljudi iz stare vlade neće raditi isto i u novoj? Tehnički gledano, hoće. Ali će se osiliti, ako nastave ovako. Ako su se osilili, osilit će se još više. Teško je odoljeti sirenskom zovu sile i samovlašća. – Pa ja sam nezamjenjiv i mogu ono što nisam dok sam barem mislio da sam zamijenjiv. Imam legalitet, a legitimitet mi više i ne treba. – I eto male diktature! U našoj provinciji eto mogućih lokalnih šerifa.
Znali su to stari Dubrovčani u svojoj legendarnoj Dubrovačkoj republici. Na stranu to što se ona zvala republikom iako to nije bila. Bila je to vladavina aristokracije. Imali su alate vladanja u Velikom vijeću, Malom vijeću, Senatu i Vijeću umoljenih. Najveća moć je bila u Velikom vijeću, kako mu i ime kaže. Velo vijeće je biralo kneza. I pazite sad, birali ga na samo mjesec dana. Zašto tako kratko? Pa da se ne osili! Amerikanci biraju svoga predsjednika u dva mandata, i dalje ne može da je najbolji na svijetu ikad. Nije tako bilo od početka ni u Americi.
Ovo stanje neprovođenja rezultata najnovijih izbora je idealno za osiliti se. Osili se čovjek kada dobije izbore, a što može zaključiti kada produži vladati, a nije sve dovedeno do kraja. – Što nas ima tko birati kada može i ovako. Ne može nam nitko ništa.
A stranci, kumovi svemu ovome, neka istu stvar bez odredbe o ponavljanju izbora uvedu kod sebe ili pomognu kod nas promijeniti ovu nakaradu.