Ne nedostaje obećanja, onako…
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Tek tjedan dana prije izbora sjela su mi sva obećanja, vizije i želje stranaka u natjecanju za 25 vijećničkih mjesta i jedno načelničko.
Stranačke programe kao da je jedna majka pisala, možda ona hrvatske demokratske zajednice, pa su zato isti. Jeste, ali nije presudno, stranačke programe piše sami život, a može se pokupiti i koja sitna razlika među političkim takmacima.
Dakle, svi o gospodarstvu kažu razvoj, naravno. Bez školstva nema gospodarstva, a bez djece nema školstva ni gospodarstva. Spontano čovjek, ne htijući sklizne u ironiju, a stvari su ipak preozbiljne.
Čuo sam da je postojeća industrijska zona popunjena i da će se poraditi na jednoj ili dvije nove. Kolike će one biti i gdje, koliko će koštati i iz kojih novaca se financirati, ostaje za kasnije, mogla bi konkurencija prepisati.
Unapređenje školstva za potrebe gospodarstva je jasna stvar. Konačno smo se sjetili da su ljudski resursi ključni u razvoju gospodarstva. Mi smo to tek shvatili kada smo ih izgubili. S kim, čim i kako, ostaje za vidjeti. Svaki glas je važan. Mediji su važno sredstvo, ali terenski rad će odlučiti. Zato su se svi rastrčali po mjesnim zajednicama. Može se obećati i obnova škole gdje djece, ako još ima, dogodine ih neće biti.
Preduvjeti za sve leže u infrastrukturi koja može biti bolja i još bolja. U svakoj mjesnoj zajednici valja ponešto asfaltirati, a gdje asfalta ima ponoviti ga i obnoviti. Prava stvar je treći kolnički trak uz Privalu i niz Privalu. Taj podhvat se bez države ne može ostvariti jer je to magistralna cesta. Kako umoliti, uvjeriti i nagovoriti federalne parlamente da to urade, ostaje vidjeti. Jedan od političkih aktera veli da bismo na lokalnim izborima trebali biti kao Dinamo i Hajduk, a prema višim nivoima vlasti duvanjska reprezentacija. Lako je to reći, ali teško zatomiti sujete, ega i međusobne netrpeljivosti na osobnoj razini. Eto testa nakon izbora! Ako imadnemo duvanjsku reprezentaciju, odnosno nadiđemo međusobno bacanje klipova, bit će štogod od nas.
Velika tema su vjetrenjače i solari. Oporba udara po nacrtu prostornog plana i vjetar u leđa su im peticije koje traže da se na svim, planiranim lokacijama ništa ne radi. Kažu da će poštivati volju naroda. Ako tako bude, onda nećemo biti veliki vjetropark, već nacionalni park, ili barem park prirode. Doduše, nitko ne reče da je izričito protiv zelene energije. Očito će se narod nagovarati da se predomisli. Možda se predomisli ako bi se iz trenutnog postotka od 2,5 % ispustio zarez.
I na kraju, izlaznost. Objavljeno je relevantno istraživanje koje kaže da će izlaznost u RS-u biti iznad 65 % i u Federaciji iznad 74 %. Analiza pokazuje da je tako visoka izlaznost moguća jer svi na listama imamo rodbinu, prijatelje, dobročinitelje i ljude koji su nas zadužili. Ima i moranja.
Demokracija je loša stvar, ali svaki drugi sustav je od nje gori. Svi na birališta.
