Gdje si bio 91.! Jesi li bio u crkvi. Nije greška, nije upitnik jer ovo nisu pitanja već prijekori. Ako si 91. bio daleko od domovine onda se možeš samo potuliti pred moralnim vertikalama koje te prekoravaju u obliku pitanja. Većina koja je izila vatru ne postavlja pitanja i ne prekorava. I iz njih može provaliti ovakva rečenica, ali rijetko. A jesi li bio u crkvi, pita onaj tko zna da nisi i ne možeš slagati da jesi kada je on dobro pregledao klupe u sva tri broda.

Piše: Božo Krajina/Tomislavcity

A jesi li bio u prodavnici, pita se bez upitnika u intonaciji ovih dana. Upitani, nekako ispod oka, pomno promatra pitaoca, neće li nekako prokljuviti je li trebao ići u prodavaonice u petak, ili možda nije?

To prijekorno pitanje bez pitanja potiče ljude da se suzdrže od kupovine. I s time trgovci mogu računati. U moru komentara i savjeta izdvojit ću samo jedan u kojemu čovjek, valjda psiholog, pozva na racionalnu kupovinu samo najpotrebnijeg i izbjegavati kupovinu koja ima dopaminski efekt. Ali bez dopamina se ne može. Zato se znatno više potrošača odazvalo bojkotu prodavaonica, ali ne i gostionica. Uzalud ona da onaj tko u birtiju dugo sjedi tuđu djecu hrani. Bez prodavnice mogu danima, namirit ću se ranije ili nadomiriti kasnije, ali propuštena birtija je nenadoknadiv gubitak.

Godinama smo mogli gledati masovne prosvjede i ulične nerede ogorčenih ljudi zbog divljanja cijena hrane. To se događalo u takozvanim zemljama trećeg svijeta. U zemljama drugog i prvog svijeta, prosvjedi se organiziraju institucionalno. Nezadovoljstvo visokim cijenama onoga bez čega se ne može, prije ili kasnije će se usmjeriti na vlast. Od oporbe je očekivano da razvije jedra u ovaj vjetar, a i oni na vlasti podržavaju potrošače i sami uvjereni u vlastitu nemoć.

Produbio sam saznanja podacima iz regije. Za mlađu publiku, bojkoti prodavaonica su u tijeku u bivšim republikama nekadašnje Jugoslavije. Prosvjeduje se u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Makedoniji (Sjevernoj), Crnoj Gori  i Srbiji. Balkan ne reagira kada to rade u Italiji, Belgiji, Nizozemskoj. Ipak smo mi balkanska braća,  barem nas tako i jednako tretiraju veliki trgovački lanci.

I evo kakav rasplet vidim ja koji nisam ni ekonomist, ni pravnik, ni vlada, ni guverner, ni proizvođač, ni nakupac, ni prekupac, ni trgovac, ni inspektor, ni burzovni mešetar. Nisam ni dobro obaviješten novinar, daleko je moje Duvno od lokalnih, a kamoli svjetskih središta moći i odlučivanja. Ovo je mišljenje iz zadnje klupe.

Opet će mi poslužiti Niccolo Machiavelli, podsjećam onaj koji je napisao da cilj opravdava sredstvo. Nije baš tako, ali nema veze. Zanimljivija je njegova teza da narod brzo zaboravlja. Svi akteri u vrzinu kolu poskupljenja i inflacije će instinktivno malo popustiti da se raja osjeti zadovoljna poradi vlastitog uspjeha, osjećaja moći i važnosti. A onda opet lagano cijenama prema gore, pomno, pažljivo, suptilno; nikako brutalno skokovito,  zaboravi bezobzirno.

A onda će se zaboraviti i razvodniti. Kako bi bilo dobro da ne budem u pravu…