Hoćemo li gledati tenkovsku demokraciju?
Davne 2000. godine, 23. listopada, na tada tek završenom autobusnom kolodvoru, održan je predizborni skup HDZ-a BiH, a u predvečerje onoga što će ostati u blijedome sjećanju kao Hrvatska samouprava. Da budete načisto, ovo su sjećanja nekoga tko je i tada sjedio u magarećoj klupi i promatrao procese koji imaju velike sličnosti s Dodikovim, aktualnim potezima, ali i neke razlike; možda, jer u BiH se ništa ne zna.
Piše: Božo Krajina
Dakle, tada su organizirani opći izbori po „Baryjevim zakonima“. Da starije podsjetim, a mlađima kažem, Robert Bary je bio voditelj misije OESS-a i ostao upamćen kao kreator izmjena izbornog zakona. Veći dio tadašnje hrvatske politike je Baryjeve odluke dočekao s ogorčenjem, smatrajući da je to kršenje Daytonskog sporazuma i Ustava Federacije s namjerom da se Hrvati, neizravno svedu na nacionalnu manjinu, jer je od tada svatko onaj tko se izjasni kao Hrvat, bio on bilo koje nacije, ako dobije bošnjačke glasove, zastupat će pravo hrvatskog naroda, a bez njegove volje.
Na predizbornom skupu u Tomislavgradu su govorili i govorili, a među njima i budući predsjednik „Hrvatske samouprave“ Marko Tokić, a i tadašnji predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić. Jelavić je, bez obzira na neustavni izborni zakon, prema kojemu netko drugi treba određivati tko će predstavljati Hrvate u tijelima vlasti BiH, pozvao Hrvate da iziđu na izbore. Bilo je riječi o poštovanju i kršenju Daytonskog sporazuma, a Jelavić je najavio deklaraciju kojom bi se definirale želje i potrebe Hrvata u BiH.
Sve ostalo je povijest. HDZ je uvjerljivo dobio izbore među Hrvatima, ali je ostao izvan vlasti jer je uspostavljena „Alijansa“. Uslijedilo je povlačenje kadrova iz Sarajeva i proglašenje „Samouprave“. Zna se i kako je završilo. Bilo je onih koji su bili protiv takvoga poteza, smatrajući da je on nerealan i da će imati još teže posljedice po konstitutivne Hrvate. Stranci, ma tko to bio, bili su na vrhuncu moći i mogli su što su htjeli. Bilo je onih koji su najavili tenkove na granici da bi se financijski spriječila samouprava. Oni koji su bili za provedbu „samouprave“ smatrali su da će se nesuglasice rješavati demokratskom, političkom i pravnom borbom. Ovi potonji su potpuno promašili, a najavljivači tenkova su ostali zabezeknuti jer je „demokratski svijet“ tenkovskim cijevima pokucao na vrata Hercegovačke banke. Tenkovi su opravdani kriminalom koji nikada nije dokazan, a banka je propala. Propala je i samouprava, a predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić je sudski gonjen i pobjegao je u Hrvatsku u potpunu političku anonimnost.
Ne da mi se provjeravati, ali Jelavića će nakratko zamijeniti Bariša Čolak ili možda Božo Rajić, ili obojica…? Nije važno, uskoro dolazi Dragan Čović, i eto tu je i danas.
Tumačenja i tumača Daytona je na desetke, a samo tri tumačenja su konstitutivnih naroda. I svi su izvorni Daytonisti, a ostali namjerni iskrivljivači.
Dodik već ima samoupravu, ali on bi više od toga. I eto niza sličnosti, ali i velikih razlika. Tu je strana vojska, tu je visoki predstavnik, tu su sudstvo i tužiteljstvo i kao alati…svi su tu, pa narode, samo gledaj.
Nije vrijeme za zafrkanciju, ljudi su zabrinuti i ne žele ratove, žele samo mir.
Rata biti neće. Ovo ne mislim tek deklaratorno i utješiteljski. Rata biti neće.
