S kruhom se nije igrati još od Marije Antoanete
O kako napadoše ministra Šušnjara nakon izjave da ako je kruh skup može se ispeći kod kuće. Vrhunac besćutnosti! I stvarno, ministru nije trebala takva izjava! Mislim da Šušnjar nije pokazao besćutnosat, već mu je povijest slabija strana i nije ozbiljno shvatio da je učiteljica života. Ako je vjernik, onda zna za kruh svagdašnji i daj ga danas. Kruh je simbol skromnog blagostanja. I ništa, nije tu greška, kruh se danas može kupiti ili danas ispeći. Nije se sjetio Marije Antoanete. Priča kaže da je izjavila neka jedu kolače, a nakon što joj je rečeno da narod nema kruha. Marija Antoaneta je platila glavom u revolucionarnim gibanjima. Od deset optužbi koje su joj se za života prišivalo, devet je izmišljeno. Izmišljeno je i neka jedu kolače. Ministar je kruh spomenuo u nesretnoj korespondenciji s cijenom fritula, pa je zvučalo gore od Antoanete.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Uzalud je „besćutna“ Marija Antoaneta, rodom iz Posušja naknadno pojasnila kako je to bio poziv da se stavi do znanja pekarima da su preskupi i prisili ih se na snižavanje cijena. Pojasnio je da u njegovom domu kruh ispeče žena i tu pogriješio. Bolje bi zvučalo da je rekao kako on peče kruh.
Uz Ministrovu izjavu priča se proširila i na tanko rezanje kruha koje je lansirala prva dama Hrvatske, gospođa Milanović. Ni tada nije pomoglo objašnjenje kako se radi o pretilosti i savjetu o manjem unosu kalorija.
Pokušavam se sjetiti takvih izjava u našoj BiH. Ne mogu tvrditi da ih nije bilo, ali sam se uspio sjetiti jedne davne. Samo će se stariji sjetiti „Demokratske alianse iz 2001. godine. U federalnoj vladi ministar gospodarstva je bio pokojni Nikola Grabovac. Vlada je bila bez legitimnih predstavnika, nametnuta od stranaca i na nju se mrštilo. Mrštio sam se i ja, ali mi je Nikola djelovao sposobno i dobronamjerno. U jednom, podužem televizijskom razgovoru izjavio je da bi i narod u krizi mogao biti malo realističniji; ne moraju se jesti razni, skupi namazi, valja od domaćih šljiva, kojima BiH obiluje, napraviti pekmez. Pokojni Grabovca tada ustvrdi da je to i zdravije. Na žalost, i pekmez se maže na kruh i izjava nije dobro sjela na želuce željne nutela.
E da, sve ovo napisano je samo pokazno. Političari su zaduženi brinuti o standardu svojih građana i za njih nije dobro obećavati krv, znoj i suze, pozivati na stezanje remena i skromniji život. Jednostavno je tako, i ne namjeravam moralizirati o mnogima kojima su i brašno i šljive preskupe. A ako izjava ne dolazi od njih, onda je u redu. Kada ja kažem ono što su izgovorili Šišnjar, Milanovićka i Grabovac, onda je to uredu.
I ovako, jedni peku i peći će kruh i kada pojeftini, a drugi mogu platiti i skuplji nego je sada. Dok ima dovoljno kupaca cijene mogu ići gore, granica je nebo.
Evo i jedne dobre vijesti. Najave su kako će 2025. biti još teža, ali… Kina uvela carine na svinjetinu iz Europe. Pojavit će se viškovi, cijena će prvo stagnirati, a onda, predviđaju upućeni i početi padati. Isto predviđaju za piletinu. Istovremeno biljni mrs će poskupjeti jer su uljarice podbacile, burzovna su roba i cijene idu gore uz neizbježno špekulativno pumpanje.
Dakle, izgubiš na mostu, dočekaš na ćupriji. A uostalom, ako vrag odnese šalu u Duvnu će se aktivirati podvornice. O kruhu dosta, sada je vrijeme igara.
