Sutra u Hercegbosanskoj županiji startamo u nastavnu godinu. Kod nas su stvoreni svi uvjeti za početak nastave bez odgađanja. Procjena je da nema potrebe za odgađanjem nastave kao što je slučaj u nekolicini županija. Ipak su sve općine u našoj županiji planinska mjesta pa su noći već svježe, a dnevne temperature ne prelaze trideset. U Hercegovačko neretvanskoj vrućina je još vruća zbog najave štrajka nezadovoljnih učitelja. Raznorazni su zahtjevi, od povećanja plaća za 30 % do uvođenja mentorstva i savjetništva, odnosno ukidanja uravnilovke. Naravno da je ovih 30 % povećanja plaće samo napuhivanje i pretjerivanje da bi se sklopila što povoljnija pogodba. Da sam u Vladi ponudio bih desetinu toga. Naravno da navijam za učitelje natjerujući vodu na svoj mlin jer bi moglo biti kakvoga ćara kada nas većina županija pretekne, pa se ni naša vlas neće sramotiti.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Kod nas ni vrućine, niti „pretjeranih“ zahtjeva učitelja. Ispotpisivani su kolektivni ugovori i sve je u redu. Nećemo ići u rangiranje i imenovanje mentora i savjetnika. Prekomplicirano je to i trebamo svi imati jednake plaće bez obzira na nejednako znanje i predanost poslu. Može tako i tako jeste. Doduše ima uvijek nezadovoljnika i zajedljivaca koji tvrde da je kod nas, ako radiš u školi, svejedno pišeš li svaki dan doktorat ili si najveća neznalica i neradnik.
Kako će se učitelji motivirati i stimulirati za više žara učionici; vidjet ćemo? Jer lani započeta reforma se nastavlja. Možda je recept u više batine i pomalo mrkve. A valja uvijek pozvati na stari, dobri entuzijazam.
I s entuzijazmom će biti teško, posebno nama starijima, doprijeti do djece i uvjeriti ih da je učenje kul, a ne smarajuće nakupljanje beskorisnih znanja. Već sam i osobno od nekih svojih učenika naučio da postoji važnije znanje od ovoga koje se u školi nudi. Školsko znanje je formalno, a ono drugo važno i pravo. Jedino mi još nisu objasnili sadržaj onoga drugoga.
U odgoju i obrazovanju teško da postoji točan recept kako postupati da bi se postigao zadani cilj. Sve obrazovne tehnike i tehnologije ne nude konačno rješenje. Nema ga, kao što ga nema u životu. Općenito, čini mi se da postoje dvije opće strategije s djecom. U učionici treba biti uporan kao mazga i strpljiv poput indijanca.
Unatoč svemu i usprkos svega jedino je moralno djeci ponuditi da nauče. Bez imalo sarkazma, ipak je biti učitelja ponajprije poziv, a tek potom posao. Školski tronožac učenik, roditelj, učtelj mora raditi. Dok se jedna noga izmakne stol pada. Zato nam svima valja nastojati da bolje nego je bilo odgojimo i naučimo svoju djecu, ne samo za dobrobit djece, nego i sviju nas.
Već su za utorak i srijedu najavljene katoličke mise za učenike, učitelje i roditelje. Valjalo bi da i hodže prouče dovu na istu nakanu, odnosno uspješno naukovanje i odgoj. Neću otimati posao propovjednicima koji će zasigurno naći valjene riječi. Ipak, mislim da će Bog pomoći, ali neće niti učiti niti raditi za nas. Njegovo je da nam dadne snage da ne odustanemo od pravih i valjanih vrijednosti i ne tražimo opravdanja zašto nismo valjano postupali. Opravdanja i izgovori su skretanje s glavnog razloga, a to je lijenost.
A lijenost je, čini mi se, ako se u međuvremenu ništa nije promijenilo, još uvijek smrtni grijeh. Zar ne…
