Ostarjeli ratnici, predajte oružje da djeca ne ginu
Život priča priče, a ljudi ju samo zapisuju. Ova premisa i danas pokazala točnom. Već napisani tekst za ovu nedjelju sam nakon višesatnoga promišljanja i premišljanja maknuo ustranu.
Noćašnji događaj u Kninu u kojemu je poginuo mladić, a još četvoro je u bolnici s teškim ozljedama se mora popratiti na sve načine.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
I nakon trideset godina ljudi uporno skrivaju i čuvaju ratno oružje. Netko je u Kninu, na nesreću mladosti, a i svoju, čuvao ručnu bombu.
A zašto bi netko zadržao oružje nakon rata? Odgovor nije jednoznačan. Odmah valja isključiti one koji imaju kriminalne namjere. Takvi su se u nesreći zvanoj rat dobro opskrbili. No, znatno više oružja su zadržali ljudi bez kriminalnih namjera. Možda u strahu od kakvoga novog rata? Svoje zaduženo oružje sam s radošću i u žurbi razdužio uz nadu da ga više nikad neću primiti u ruke. Nikakva racionalnog razloga nema zadržati ga. Svijet jeste ludo mjesto, a ipak sam uvjeren da mi zadugo nećemo ratovati. A ako sam i naivan čemu puška, bomba, RPG blizu mene. Sve je to ponajprije opasnost za mene i moje bližnje.
Dalje ne treba, jer je sve jasno. U prošlom ratu su jedni bili naoružani, kako se kaže do zuba, a drugi razoružani. A do oružja se ipak došlo i nagomilalo ga se višestruko više nego čovjek može na sebe natovariti. Jer…trgovci oružjem jedva čekaju da ga prodaju, a dostava je zajamčena unatoč embargu.
Ratna generacija je oružje dužila, zaplijenila, otela, kupila. Mnogi su sve to zadržali i ostavili. A onda to oružje uvijek nađe netko mlad i radoznao, mlad i praznoglav, komu imponira da je došao u posjed nečega takvoga.
Neću duljiti da se sve ne razvodni, prijeđe u patetiku i demagogiju. Pozvao bih sudionike rata sa svih strana da se toga riješe iz svojih kuća i skrovišta. Koliko god skrovito netko će ga naći i upotrijebiti.
Riješiti ga se lako. Policija već godinama periodično poziva na predaju toga oružja i napominje da ga se ne baca u neke škrape, već preda sasvim zakonito i bez kaznenih posljedica uz zajamčenu anonimnost.
Puške, bombe, mine stvarno nikome ne trebaju…jedino ako misliš zlo drugima… i sebi.
Meni osobno je i lovačko jedva podnošljivo i to u rukama stabilnih ljudi – lovaca.
