VALJA NAM ČUVATI INTEGRITET SLAVLJENIKA
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Naš stari običaj je bio sjetiti se imendana, a proslavljati, pa baš i ne. Rođendani se nisu proslavljali, osim Kristova rođendana. Božić se počeo slaviti negdje polovinom četvrtog stoljeća, kažu kako bi se obuzdali neobuzdani Rimljani koji su i u kršćanstvo prenijeli Saturnalije (nađi i pročitaj o Saturnu i Saturnalijama) otprilike na isti datum kad i Božić. Ta dva ili tri dana bilo je dopušteno sve što je inače zabranjeno. Pa možete zamisliti fešte!
U naše vrijeme Božić se obilježava na razne načine, a gotovo po pravilu uz pretjerivanje. Kritičari kažu nigdje Malog Isusa! Vlada konzumerizam. I slažem se, ali…Pretjerano je pozivati ljude da Božić obilježavaju skromno, pa ni skromnije. Naši stari kažu da pretjerujemo s feštama i rastrošnošću, a oni mudriji i razumniji napomenu da se uvijek ulagalo napora i trošilo za krizmu, svadbu i Božić.
Dakle, stvar je umjerenosti, a rekao bih za Božić prihvatljive neumjerenosti. Ne treba se prežderavati i pripijati. Ponekad zaboravimo da smo pozvani na veselje prigodom Kristova rođendana. U naše doba slavimo prve rođendane naših potomaka, okupimo rodbinu, ispečemo tortu i stavimo jednu svjećicu. Slavljenik pojma nema što se oko njega zbiva, sisa prst i slini jer ga žuljaju zubi. Onda popije bocu, presvuku ga i zaspe. Dok on ili ona satima spava uzvanici slave, jedu i piju, a zaboravili kojim povodom. Ipak ako se netko od uzvanika baš onako narolja i pokvari ugođaj ostalima, svi ga osude zbog nedoličnog ponašanja uz komentar „kako može na djetetov rođendan?“.
Pa kako možeš toliko pretjerati i kada je možda blago pretjerivanje dopušteno. Treba se sjetiti da je rođendan i čuvati integritet slavljenika.
Oduvijek, i prije kršćanstva ljudi su znali za umjerenost, ali i za hedonizam. Preduvjet uživanju u životu, jelu i piću je umjerenost. Na Božić može i neumjerenost, ali ne do trovanja sebe i kvarenja ozračja drugima. Dopušteno je blago „dušenje“ ali ne i agresivno davljenje dok svi ne pomodre.
Uostalom, bolje će to izreći svježi i tako aktualni pjesnik. Ova pjesma je napisana „nedavno“, oko šesto godina prije Krista, odnosno 2600 prije nas.
PIJUCKAJMO
Hajde, momče, nosi nama
Čašu veću, da na dušak
Iskapim je. Deset naspi
Mjera vode, a pet vina!
Bez obijesti svake želim
Opet sada se proveselit.
Deder, nemojmo mi više
Skrikom, vikom kao Skite
Uz čašu se zabavljati,
Piti, nego pijuckajmo,
Pjesme krasne pripijevajmo!
Pjesnik je starogrčki epikurejac i hedonist Anakreont. Čovjek zna znanje. Voli vino i veselje, ali ne skriku i vrisku „kao Skiti“, iransko, nomadsko pleme koje su stari Grci smatrali divljacima i barbarima.
Ne urlajte, ne pucajte i ne mašite šakama.
Pa, sretan vam i berićetan Božić. I… uzdravlje!
