Politika je posvuda, tako da se ne može reći kako je nema u svemu što se događalo i komentiralo tjednima unatrag na ovom portalu i kroz Magareću klupu.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Politički događaj izlaska četiriju stranaka iz HNS-a zaslužuje nešto više pozornosti. Napuštanje samo po sebi nije nešto što se nije događalo s ovom organizacijom zamišljenom da bude krovni jednoglas Hrvata u Bosni i Hercegovini. Glavni zadatak HNS-a bi se mogao uprostiti na otpor protiv majorizacije. A izlasci iz HNS-a su se uglavnom svodili na jednu drugu majorizaciju, onu HDZ-a BiH nad manjim sastavnicama. Istupi i izlasci bi bili zabilježeni, a nije bila primjetna neka posebna zabrinutost zbog slabljenja HNS-a, a ponajmanje je bivao zabrinut HDZ BiH.
Četvorka u sastavu Devedesetka, Pomak, HSS i Hrvatski demokratski savez zajedno nastupaju i zajedno istupaju.
Devedesetka je nastala na protivljenju „Aprilskom paketu“ i davni je projekt Ive Sanadera. Predsjednik je bio Bože Ljubić koji se prvo opet približio Draganu Čoviću, a potom postao veći Čović od Čovića. Napustio je Devedesetku, a oni koji su u njoj vidjeli politički potencijal, a bez povratka Čoviću, izabrali su Iliju Ctvitanovića.
Unutar Hrvatske seljačka stranke malo je u javnosti prepoznatljivih ljudi. Izuzetak je njihov predsjednik Mario Karamatić. Valja napomenuti da ni ovaj HSS nije odavno. Ova Karamatićeva stranka nastala je 2010. i nema nikakve veze s onim HSS-om iz davne vlade Alijanse.
Treća stranka zajedničkog izlaska je Hrvatski nacionalni pomak nastao na nezadovoljstvu duvanjskog HDZ-a nakon županijskuh izbora i pokušaja formiranja Vlade Hercegbosanske županije, pri čemu su Duvno i Livno trebali zamijeniti uloge, sukladno rezultatima izbora. Livanjska organizacija stranke nije na to pristajala, a kod Čovića se pokazao snažniji upliv Borjane Krišto od upliva Ivana Vukadina. Gotova cijela općinska organizacija iz Tomislavgrada napustila je Čovića i uz koaliciju s Devedesetkom potvrdila poraz HDZ-a BiH na lokalnim izborima u Tomislavgradu i slabije pozicije u svim općinama Hercegbosanske županije.
Najmlađi pobunjenički izdanak HDZ-a BiH je Hrvatski demokratski savez, uglavnom izvan Žepča prepoznatljiv u liku predsjednika Ive Tadića, dugogodišnjeg hadezeovca i do operacionalizacije nezadovoljstva predsjednika županijske organizacije.
Sve ovo nabajano je pokušaj da se ispita možebitna mogućnost da ova četvorka ozbiljnije ugrozi do sada neupitnu poziciju stožerne hrvatske stranke. Već iduća 2026. godina je izborna. Parafrazirat ću jednoga drugoga komentatora koji zaključi da je ovo jedini slučaj u dugogodišnjem djelovanju HDZ-a BiH da oporba pokazuje znakove života.
No, dalek je put do eventualnog uzdrmavanja HDZ-a BiH na nacionalnoj razini.
Prva stvar je što stari dobri HDZ ima najbolju infrastrukturu. Personalno, ne čini HDZ BiH samo Čović iako je uvijek predsjednik stranke onaj tko stranci ponajviše donosi ili odnosi. Čović će i na idućim izborima donositi, jer u djelovanju ima svega i svačega, ali u istupima i percepciji birača ostavljen je dojam da Čović zna i jedini može, ako je moguće isposlovati ono što obećava. Isposlovati, makar do sada nije, ali se bori i u Sarajevu dobro parira.
Za kraj, još jedna jaka karta koju ima Čović, a nema četvorka je jasno vidljiva i neupitna podrška HDZ-a Hrvatske Čoviću i HDZ-u BiH. I ne samo HDZ-a…
Nigdje nije izrečeno, ali mi se čini da će HDZ BiH i Čović na izborima imati pomoć, a ostali odnemoć…
Duga je godina i može se svašta izdogađati…
A od četvorice vođa četiriju stranaka jedan se mora izdvojiti kao formalni ili neformalni vođa. Tko bi bio taj, nema značajnijih naznaka. Vjerojatno ne znaju ni oni, a morat će se znati; Ilija, Mario, Ivan ili Ivo…
