Foto: Ilustracija

Može li vojska odgojiti ljude?

Ponovno služenje vojnoga roka je izgleda gotova stvar u Hrvatskoj i Srbiji. Kamo i kako će  BiH, tko to zna? Razlozi za ponovno uvođenje služenja vojnoga roka nalaze se u sve nesigurnijem svijetu. Doktrina  „naoružanog naroda“  je ponovno došla u modu.

Piše: Božo Krajina/Tomislavcity

Vode se rasprave treba li ili ne treba, ako treba tko i koliko mjeseci? Još je živo sjećanje na bivšu državu i služenje vojnoga roka. Ne mogu odoljeti i ne biti maliciozan, stvarno nam je valjalo, sve muške glave su naučile baratati oružjem, pa je međusobni rat iste škole ratovanja bio ubojit jer je bilo malo autsajdera i totalnih amatera.

Kao što to obično biva, mnogi od nas, koji smo odgulili ne manje od godine i ne više od tri, sada se sjećaju samo dobrih stvari. Velika većina nas, da nas se pitalo, ne bismo išli u tu vojsku. Ali nije nas se pitalo i morali smo. Mnogi su zaboravili moranje, pa i koju prolivenu suzicu. A onda, kada priča krene, većina je bila gospoda u papučama, ističe se vlastiti, neokrnjeni integritet jer sam sa svim oficirima (časnicima) bio na ti. Svi generali, barem u toj armijskoj oblasti, su znali moje ime. U grad sam odlazio kad sam htio, a samo sam s visoka gledao sve one koji nisu imali niti sreće, niti sposobnosti, niti šarma, pa se pate, a desetari ih muštraju li muštraju. Uostalom, gotovo svi smo bili desetari. A jedina je istina da nitko nije smio ni kvrknuti i glavna lekcija, ako i namjeravaš zaobići zapovijed, kažeš da ne možeš, nikada da nećeš.

Iza sve toga idu tvrdnje da je vojska od svakoga napravila čovjeka, naučila nas redu i poslušnosti. Većina nas se zaklinje da na mladima svijet ostaje, ali istovremeno mislimo da je s ovakvom omladinom nema svijetle  budućnosti, nisu odgojeni kako valja, neuredni su i razmaženi, neorganizirani i lijene spavalice. Sve suprotno od nas, a nas je svim tim vrlinama naučila vojska.

Možda nisam u pravu, ali mene osobno vojska je malo toga naučila. Učila, trenirala, pa  i dresirala i drilala me škola, crkva, obitelj i selo.

Zato se zadržimo na vojnim vještinama i možebitnoj potrebi za ročnicima uz profesionalnu vojsku.

A da vojska bude masovni odgajatelj i nadomješta ono što eventualno propuste obitelj, škola, crkva, selo i ulica može samo odvesti u militarizaciju društva.

Uostalom, sve će biti na dragovoljnoj bazi uz vjerojatno neke vabilice.

A u moje vrijeme? Da je bilo na dragovoljnoj bazi, rijetki bi otišli u vojsku. Da je bilo prigovora savjesti, ponetko bi i to iskoristio.

Zato, vojni rok za one koji se osjećaju voljnima i sposobnima.

Ne dao Bog opet zla.

A svi bismo trebali Domovinu ( i BiH, da da i BiH)  braniti  radom,  marom, poštenjem, uvažavanjem i tolerancijom. I diplomacijom. Neka vlada mir. I zbogom oružje.