Prvo je ozakonjeno povećanje minimalne plaće od 1000 maraka, a onda je uslijedilo smanjenje doprinosa na plaću. Smanjenje doprinosa je stiglo netom prije davno dogovorenih pregovora o plaćama za korisnike proračuna u našoj županiji. Sindikati državnih službenika, namještenika, policije, prosvjete su s Vladom Županije već obavili prvu rundu razgovora. Nije ni bilo za očekivati da se bilo što odmah dogovori. Sindikati se sigurno napravili projekciju svojih zahtjeva bez saznaja o smanjenju doprinosa. Sada računaju da je to još dodatni prostor za znatnije povećanje plaća.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Kada su plaće škrte onda ljudi traže više jednostavno da bi preživjeli. Oni koji su malo ili više odmakli od mjesečne svote koja jamči puko preživljavanje počinju se uspoređivati s drugima. I tu je, čini mi se, moguća sporna točka sindikata u pregovorima s Vladom HBŽ. Idu zajedno na pregovore, ali im pozicija nije ista. Za Vladu je najjednostavnije napraviti izračun uzimajući u obzir visinu proračuna i onda povisiti osnovicu. A onda se postotak povećanja osnovice pomnoži s koeficijentom i dobije se nova plaća. Oni s malim koeficijentom će dobiti manju svotu, a oni s visokim znatnije povećanje.
I to je bilo otkad je koeficijenata i odnedavno platnih razreda i koeficijenata. Ali, ne može bez ali. Stvari su se zakomplicirale znatnijim povećanjem minimalne plaće. U trenutku toga skoka minimalci su se izjednačili s onima koji su „oduvijek“ ispred njih. Tako mi zaposlenici s višom školskom spremom tuže da su im plaće iste ili zanemarivo veće od plaća nekvalificiranih s osnovnom školom. To je viša sila i sila zakona kojega nije donosila županija. Kratkoročno se mogu u županijskoj vladi užeti ramenima i poručiti da je to tako pa tko voli neka izvoli. Dugoročno, može izazvati potpunu nezainteresiranost za poslove s višom ili visokom stručnom spremom i gotovo do sada nevjerojatno, mogućnost da se na natječaje ne javi nitko, a oni koji su već tu pobjegnu. Ako se i javi, onda je to onaj tko namjerava minimalno raditi, a nakon radnoga vremena, ili još gore tijekom radnoga vremena, namirivati se u fušu. Toga već odavno ima, a mogla bi zavladati epidemija. Ako se kandidatima kaže da je posao ozbiljan i da neće biti prilike za fuš, onda će mnogi odustati i otići u privatni sektor. Na prvi pogled to je dobra stvar. Naravno da je dobro što su prošla vremena kada su ljudi svim silama nastojali osigurati lakši život radeći za državu. Ipak je dobro postići balans.
I to bi se kako i postiglo da nisu obezvrijeđeni koeficijenti, makar mislili da nisu dobro poredani. Obezvrijeđeni su tihim uvođenjem diskrecionog prava ministara i drugih šefova da mimo koeficijenata zaposlenicima daju dodatke od 5, 10 ili 20 %. Zamislite, a ne morate zamišljati, već se to događa, kako kućni majstor ili ložač u jednoj županijskoj instituciji ima dodatak na plaću od 20 %, a drugi nema. Zamislite, a ne morate zamišljati, da u istoj instituciji dva zaposlenika obavljaju isti posao, jedan ima dodatak, a drugi nema. Nikakvog objašnjenja nema, osim da je to tako. I nepravedno jest, ljudi to znaju, što ih puni ogorčenjem, frustracijom i bijesom.
Eto tako su minimalna plaća i diskrecijski dodaci pojeli, obezvrijedili i obesmislili koeficijente.
Smanjenje doprinosa počinje u srpnju. Plaća za srpanj će biti ista kao i za lipanj, a onda će se pokazati koliki je stvarni prostor za moguće pretakanje radnicima.
Ljetni su odmori osim za ministarstvo financija i predsjednika vlade.
A magareća klupa služi za detektiranje problema, rješenja ne nudim. Komplicirano je i boli glava. Moja glava sada nije kadra ponuditi rješenja, ako je ikad i bila.
Neću smetati, više vladi i sindikatima. Ovako ili onako, na jesen će se znati plodovi razmišljanja i računanja.
