Zabadam nos i riskiram da dobijem po glavi?
Vrhunac je duvanjske turističke sezone. Događanja, i to sustavno planiranih, a nikako samo spontanih da bi se podigla potrošnja i zarada na sve strane. I ništa protiv toga, za više zabave treba izdvojiti više i novca. Duvno je puno događanja, na sve stane su sportska natjecanja, od nogometnih turnira, preko ulične košarke, do utrka. Sela organiziraju svoje dane. Sve te ljude treba ugostiti, dvoriti, nahraniti, napojiti i obući.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Puno je gužve, puno noćnog života i sreća da su se loše stvari prilično primirile. Valjalo bi da tako ostane do kraja odmora, gužve i zabave, naročito kada je u pitanju promet. Dakle, dosadno jeste, ali je nužno, papučicu s gasa, čuvati i sebe i druge.
No, težište mi nije ovaj put na mjesecu u kojemu se kosi i mrsi, već ono što nas čeka, a čeka nas jesen i izbor novoga ili potvrda sadašnjeg načelnika i izbor nove garniture općinskih vijećnika. Imao sam primjedbu na neaktivnost oporbe jer kampanja traje prvi dan nakon izbora, a službena tek mjesec dana. Središnje izborno povjerenstvo je priprijetilo kaznama za preuranjenu kampanju, ali to se odnosi na oglašavanje i reklamiranje, a nikako na javno i interno djelovanje onih koji se misle upustiti u politiku.
Izišle su sve izborne liste, pa i one za Tomislavgrad. Na listama je podosta novih, mladih lica i poneka stara kuka od imena i prezimena. Liste sam pomno iščitao i zaključio da je demokracija u Duvnu na djelu. Stvarno za svakoga ima ponetko tko može predstavljati njegove interese, makar i one najgore, parcijalne. Ima na listama onih za koje ću rado glasovati, kao i onih za koje ne bih glasovao ni za majku božju. A tako i treba. Malo smo mi mjesto i među kandidatima i kanndidatkinjama ima rodbine, prijatelja, poznanika, kolega. Ima onih koji su me na ovaj ili onaj način zadužili, ali i rastužili. Želim birati potpuno slobodno i neopterećeno od svega toga. Još odlučio nisam kome dati glasove i pomno ću pratiti tko što priča i kako se ponaša. I postavljati pitanja, i ona neugodna. Dva su eliminatorna odgovora; jedan je onaj od uvijek ljubaznog koji nikad ne govori istinu, a drugi prijetnja, ne ljutnja zbog pitanja, nego prijetnja.
A izgleda da je tako za započelo na sjednici Općinskog vijeća. Izbjegavanje stavljanja na dnevni red peticije o vjetroelektranama s muštim ili nemuštim obrazloženjem pije vode. Većina izglasala da se neće raspravljati što je njihovo pravo. Pitanje povlačenja, odnosno nepovlačenja novca za industrijsku zonu je sasvim suvislo, a odgovor može načelniku donijeti ili oduzeti glasove.
Sve mora ostati na riječima, onim borbenim, ali uvijek i uvijek uljudnim. To po priopćenju oporbene stranke nije bilo tako. Na pitanje o stradanju radnika u rudniku u Mesihovini, kažu da je islijedio odgovor da pitalac ne zabada nos gdje mu nije mjesto ili bi mogao dobiti po glavi. Kako no se kaže, nulta stopa prema nasilju i prijetnjama. Takva vrsta ušutkivanja od strane onoga koga sam izabrao da predstavlja mene i moje interese je nedopustiva. Ušutkivanje i strah je smrt demokracije. Nije ugodno kada ti netko prijeti i to s pozicije moći. Loše je kada čovjek ne može mirno spavati jer mu je upućena prijetnja.
Ipak, mora se. Zamijenit ću svoj mir za pravo govora. Evo, zabadam svoj nos i možda riskiram da mi bude razbijen. Što je s rudnikom u Mesihovini? I šutnja je odgovor, a prijetnja je prijetnja.
