Da se Duvno mijenja i evoluira čini mi se najvidljivijim kroz gastronomsku ponudu. Samo sam povremeni gost kada su u pitanju obroci izvan kuće osim ako nisu u pitanju putovanja izvan Duvna. Jedan moj prijatelj reče da je potpuni doživljaj otići izvan mjesta stanovanja i jesti na tom putu.
Piše: Božo Krajina
Izbjeći ću reklamirati pojedine duvanjske restorane, a uostalom reklamiraju se oni sami i ne očekuju neizravnu i besplatnu promociju. Na pisanje o duvanjskim restoranima i zalogajnicama me potakao podatak da u Duvnu postoje mjesta na koja ne možete tek tako banuti i ručati. A ne možete jer je gužva, pa se valja najaviti. Tu gužvu stvaraju domaći gosti, a sve više je onih iz drugih mjesta. Sve više putnika-namirnika zavraća glad utažiti u Duvno, a sve je više onih koji akaste u Duvnu dolaze na potpuni provod i obrok.
I prije je bilo mjesta na kojima se nudila dobra hrana, ali nikada prije ta mjesta nisu bila ovako brojna, a nivo usluge se digao na nevjerojatnu, za Duvno prije samo jedne decenije, nezamislivo visoku razinu.
Prije se ponuda temeljila na jednostavnoj, ali ukusno pripremljenoj hrani. Iz gastro ponude nisu nestala ta jednostavna jela tipa pečene janjetine, kiselog kupusa i suhog mesa, teletine i još nekih drugih mesa ispod sača. Ispod sača je domaći kruh, pridodati su uštipci i čega sve ne.
To tradicijskoj ponudi pridodala se široka paleta jela među kojima i onih iz vode. Donedavno plodovi mora i oni slatkovodni nisu bili na cijeni.
Tako mi u glavi još uvijek odzvanja priča starijih od mene kako je malo koji Duvnjak izlovljavao ribu, rakove i žabe, a bio isposan i glabao puru. To su u našim vodama izlovljavali dalmatinci. Donedavno smo se držali uzrečice da nema ptice do prasice, još ako su joj krila od kupusa…
Jela su sve kompleksnija i primamljivija i za one s najosjetljivijim nepcima. Ponuda je upotpunjena širokom paletom slatkiša, aperitivi su često senzacionalni i iz domaće proizvodnje, a cijeli obrok možete upotpuniti vrhunskim duvanjskim vinima, što je donedavno bilo nezamislivo.
Brojnost restorana i zalogajnica povećava konkurenciju i podiže kvalitetu. Ako želite brz, ukusan i zasitan radnički obrok, samo birajte, na ponudi nema čega nema. Ako se u Duvnu odlučite pojesti picu, dobit ćete tek pripremljenu i ukusnu, a nikako onu gotovu zamrznutu.
Da sve ovo nije tek moj dojam pokazuju nagrade. Nije slučajnost Ante Vukadin, nisu slučajnost nagrade duvanjskim vinogradarima, niti onima za suhomesnate proizvode.
E pa stavite Duvno na gurmansku i gastronomsku kartu. Ukusno je i „ne čuje se maloćom“.
I nije me nitko nagovorio ili, ne daj bože platio (protiv čega i ne bih bio protiv) da ovo pišem. Sve je ovo istina. Ako je mrvicu subjektivno, pa Duvanjak sam…
U slast i bujrum…
