Hoće li izbore dobiti tko bolje asfaltira…
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Nadolazeću 2024. godinu u Republici Hrvatskoj nazivaju superizbornom, što stoji, jer su u nju ugurani parlamentarni, lokalni i europski izbori. Kod nas, s ove strane granice, su „samo“ lokalni izbori. A već se sada budući akteri tih naših izbora ponašaju kao da je superiizborna godina, godinu dana prije nego jeste. Natjecanje je spušteno do mjesnih zajednica. Tu će se nadmetati poletarci koji tek ulaze u politiku, podikoji veteran po partijskoj dužnosti i podikoji sredovječan kandidat za kojega je krajnji domet kakvo općinsko vijeće. I to je uredu; poletarcima će to biti inkubator za veće domete u nekoj budućnosti, a za starije, neperspektivne, ulazak u vijeće znači solidan paušalčić na plaću, pa će se komotnije živjeti.
A već sama pisao o učenicima naše gimnazije koji su hodajući ulicama komentirali bojanje crvenih zebri kao predizbornu aktivnost. Napisao sam kako su mladi i neupućeni jer je izborna godina daleko. I ispao sam naivan. I djeca znaju kakva je seoska politika. Nisu u pitanju pješački prijelazi, ali nisam u pravu da predizborna, predkampanja nije započela.
Na skupu moga Kola o radovima, problemima i nedoumicama oko groblja, oborinskih voda, gradskih ulica koje su se protegle u selo, rasvjete, komunalne naknade bilo je polemika o svemu i razmimoilaženja o svačemu. Ono što jedan bi, drugi ne bi ni pod razno. Ali, prije ili kasnije, sve će to leći na svoje mjesto i biti posloženo kako valja, a vjerojatno malo nakrivo. Svi ćemo sudjelovati u zajedničkim poslovima osim onih koji neće. Takvih je bilo, i bit će.
Ono što me iznenadilo je strančarenje oko svega. Tako opozicija u Općinskom vijeću, a pozicija u mjesnoj zajednici, izrazi bojazan da će sveopćinska pozicija odgađati asfaltiranje puteva s već završenim zemljanim radovima. Neki se javiše i rekoše da bi bilo loše asfaltirati ulice po kiši i hladnoći, na što dobiše kontru da bi to svakako trebalo napraviti baš do Božića, jer je iduća godina izborna. Makar se za kratko vrijeme asfaltiralo ponovo.
Na prigovor da ljude van političkih stranaka isključivo zanimaju komunalna pitanja sela i kvalitetan asfalt, uslijedi solomunski odgovor da se, eto, ne strančari. Na to sam iznenađeno pročačkao uši i protrljao oči. Netko bi pomislio da se radi o bezobrazluku i umanjivanju posjedovanja zdravog razuma, ali nije to u pitanju. Ljudi koje je obuzela politika nisu ni svjesni vlastite opsesije, niti destrukcije. Važno je asfaltirati makar sve kiša i hladnoća rasturile drugi dan. To za homo politikusa nije bacanje novca u vjetar, ako taj novac nije njegov.
Asfaltiranje je desetljećima alfa i omega dobivanja izbora. Pa se onda zamislim, zar smo mi birači stvarno toliko tupavi i glave pune asfalta, pa nas se isključivo time može kupiti. Je li sve u lobiranju, ti meni asfalt, ja tebi glas ? Izgleda da jest?
Neće me ovaj put upecati pozicija koja bi namjerno ove godine obavila zemljane radove, a tek iduće, netom prije izbora počela asfaltirati, kao ni opozicija koja bi po svaku cijenu asfaltirala u ovoj godini, makar asfalt polagali u vodu ili na minus deset.
Na sljedećim izborima ću manje slušati obećanja, osluškivat ću titraje oholosti koja zadnjih godina raste. Oholost ću kazniti, a strpljivost nagraditi. Znate, to je ona strpljivost kada zatražim nešto šanjtavo i nerealno, a strpljivo i s uvažavanjem moga integriteta mi se objasni da možda to i ne može. A kaznit ću izrečenu ili neizrečenu nadmenost i pogled s visoka u stilu tko si ti i tko te ….šiša. Vrijeme je da kandidati počnu pitati i osluškivati što to njihovim biračima treba.
Sve drugo je bijeda politike i ribarenje ljudskih duša.
Ili možda da se kandidiram, kupim malo asfalta i u taćkama ga provozam općinom?
