O korizmi ćemo, bez namjere da se guram u prostor svećenika, već onako, čisto svjetovno, običajno, bez ikakve namjere da moraliziram, dijelim lekcije, dociram. A može li se o korizmi, a da ne zamoraliziram? Prije da ne može, ali neka toga bude što manje.
Piše; Božo Krajina/Tomislavcity
Muslimani su već zapostili, a kršćani će samo nekoliko dana kasnije. Post je post, odnosno izlazak iz zone komfora, da se malo čovjek suspregne, ogladni i ožedni. Što je kod katolika post, a što nemrs, ako ne znate, a zanima vas, nađite i naučite. Ako znate, idemo dalje. Onako svjetovno, pa pomalo i heretički, ne zanima me post, već kako objasniti odricanje od nekih ustaljenih navika. Dvije su stvari na vrhu korizmenog popisa; nikotin i alkohol. Obje ove ovisnosti nisu izričito zabranjene kršćanima. Muslimani ne mogu činiti bogougodnu pokoru odričući se na određeno vrijeme od ovih opijata, njima su oni izričito zabranjeni.
Znao sam pokadkad izdržati četrdeset dana bez duhana, ali što sada kada sam se odlučio trajno riješiti te grozne navike? Pa jednostavno je, ima i drugih stvari kojima robujem. Tako bih se mogao odreći napolitanki koje će mi prije doći glave nego duhan i alkohol zajedno. Već rob sam ovim nezdravim slasticama koje kada jedem- jedem dok ima, ne mogu ih gladati da prenoće u kući.
Eto korizma je zgodna prilika da još nešto korisno učinim za svoj krvožilni sustav.
Onima koji ne vole tjelovježbu preporučujem kao korizmenu pokoru da to čine od srijede, pa sljedećih četrdeset dana. Nama svjetovnjacima, na rubu hereze dopušteno je post, nemrs, odricanje od loših navika malo i prilagoditi. Tako moj poznanik reče da će „baciti“ alkohol za korizmu, ali onda nadoda da će samo svaki dan nakon ručka popiti po jednu pivu… Drugi će baciti cigarete osim nedjeljom, a treći slatkiše osim baklave. Ovo zadnje sam izmislio jer je sve ovo zapravo jedna smijurija. Sva ova odricanja služe nam za popravljanje zdravlja koje smo već uzdrmali.
I nisam protiv toga ako smo, barem u tome dosljedni i ne promijenimo trajno navike koje nam razaraju tijelo. Jedno je sigurno, Bog je milostiv i s naklonošću će gledati na naše pokušaje da za sebe učinimo dobro. Zato, ako se suzdržim od napolitanki, neću izuzeti nedjelju, jer ću ih jesti do trovanja. Onaj moj poznanik ne reče kolika je ta njegova piva za poslije ručka? Ne bi me iznenadilo da je dvolitra. A cigarete bacati, osim uz kavu, a kava je, zbog cigareta, barem deset dnevno je stvarno monumentalna vjera.
Dobro je činiti sebi dobro zdravlje. Ali nekako me stid plitkoće. Ovo samopropisivanje odricanja može ići i do doga da trideset dana proglasimo za četrdeset. A još kada dođe Veliki petak, jedan od dva dana posta i nemrsa, pa se prejedemo ribe i potpuno oduzmemo crnim vinom, e pa onda…
Čini mi se da ću i u korizmi nastaviti grickati napolitanke, a odričem se nečega stvarno teškoga; nikome neću učiniti nepravdu, a dobro ću paziti da nikoga ne uvrijedim…čak i nenamjerno…
