Dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti, bilježi sv. Matej. Krštenje je bilo umiranje grješnoj prošlosti. Uranjanje u vodu je znak umiranja prijašnjega. Taj simbol umiranja potvrdit će Isus Jakovu i Ivanu, dvojici sinova Zebedejevih kad su tražili da budu prvi uz njega. Isus im odgovora: Možete li piti kalež koji ću ja piti? Ili primiti krštenje koje ću ja primiti?, donosi sv. Marko. Isus najavljuje svoju smrt na križu. Izjednačuje krštenje s umiranjem na križu. Kao što u krštenju niče novi život iz Duha Svetoga, tako na križu nastaje novi život otkupljenja i spasenja za sve ljude po krvi Kristovoj. Isus nije imao grješnu prošlost, nego je svojim krštenjem na Jordanu najavio simbol svoje smrti na križu. Gospodinovo krštenje je novi početak u Isusovu životu. Božić i Isusovo krštenje na Jordanu su u razmaku od 30 godina. Mi ih slavimo u razmaku 3 tjedna. S rođenjem nam pokazuje da je Isus kraljevskoga roda od loze Davidove, a s krštenjem na Jordanu da se ispunilo vrijeme za početak mesijanskoga djelovanja pred svim ljudima u propovijedanju, liječenju i opraštanju grijeha. Došlo je vrijeme Mesije i on je ustoličen za svoje poslanje. Nebo je progovorilo: I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, piše sv. Matej. U Betlehemu u jaslicama roditelji i mudraci prepoznaju da je Isus više od običnoga djeteta, a u krštenju nebo svjedoči da je Isus Krist Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. U rođenju Božja Riječ uzima ljudsko tijelo, utjelovila se, a krštenjem nam pokazuje da taj Mesija ostaje čovjekom na cijelom životnom putu, sve do smrti na križu, kako piše sv. Pavao Filipljanima: Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu. I to najveće poniženje dovest će do najvećega uzvišenja – do uskrsnuća. To nam pokazuje što je sve Isus u mogućnosti i koju silu u sebi ima kao Sin Božji. Ta sila Duha Svetoga razbija grobni kamen, ali će vjerniku omogućiti postati dijete Božje, počevši od sv. krštenja.
Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega, piše sv. Matej. Nebo je progovorilo, a sv. Matej je zapisao: I Gas s neba reče: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao. On donosi novi život po Duhu. Naše preporođenje ili naše novo rođenje ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’ donosi novi život. Nikodem to nije mogao razumjeti, bilježi sv. Ivan: Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se? Isus mu objašnjava da se ne radi o tjelesnom, nego: Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko, nastavlja sv. Ivan. Radi se o novom životu od Duha Svetoga. Taj novi život na krštenju se rađa od Duha Svetoga, kojega nam daruje Isus Krist. Takvo krštenje daruje Isus svim ljudima. Zato i šalje apostole, piše sv. Matej: Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ivanovo krštenje na Jordanu je obredno. To je krštenje priprema ljudi za dolazak Mesije. Naše krštenje ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’ je preporođenje. Donosi nam novi život po znaku vode od Duha Svetoga. S našim krštenjem i novim životom mora ići i naše svjedočenje toga Božjega dara. U našoj hrvatskoj povijesti imamo divan spomenik koji simbolizira početke kršćanstva u Hrvata. To je kamena krstionica kneza Višeslava oko 800. godine. Krstionica se nalazila u ninskom baptisteriju. Bila je odnesena u Italiju nakon rušenja zgrade baptisterija 1746. godine, ali je vraćena u Hrvatsku 1941. godine.
Višeslavova krstionica se čuva u muzeju u Splitu. To je šesterostrana mramorna krstionica: V 90 x Š 120 cm, na kojoj piše: Ovaj izvor, naime, prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika. Ovdje se treba sjetiti i našega Solina i rijeke Jadro koja je nama ono što je Židovima Jordan. Na samom ušću u more nalazi se mali otočić na kojemu je dobra i pobožna kraljica Jelena sagradila crkvu sv. Stjepana Prvomučenika i Svete Marije. Prva je bila za pokop kraljeva, a druga za krunjenje kraljeva. Na sarkofagu kraljice Slavne Jelene na ulazu crkve sv. Stjepana je pisalo: U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralja Mihajla /Krešimira II./, a majka kralja Stjepana /Držislava/… Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši čovječe reci: Bože, smiluj joj se duši! Naša hrvatska prošlost je velika i slavna, ali što ćemo mi ostaviti budućim generacijama? Sve više ima slučajeva u kojima roditelji nisu crkveno vjenčani, a žele krstiti dijete.
Jesi li krstio dijete? To je često pitanje koje roditelji upućuju svojoj djeci koji postaju roditelji. Važno je to. Ali, nažalost, često dođu mladi roditelji i traže krštenje djeteta, a oni kao muž i žena nisu crkveno vjenčani. I podsvjesno hoće obaviti običaj, a nemaju žive i svjesne vjere. Nešto je ostalo u podsvijesti od vjere u Boga, ali ne žive svoje kršćanstvo. Kršćanstvo nije naredba ni prisila, nego slobodni izbor. Mi biramo: biti Božji ili ne, postati Božje dijete ili ne, savez s Bogom ili ne. To znači da se kršćanin ne rađa, nego se postaje kršćaninom slobodnim opredjeljenjem za Gospodina. Ljudi Europe se udaljuju od Božjih zapovijedi i Kristova evanđelja. Malo je onih koji čuvaju božanski život na tim prljavim europskim ulicama. Malo je onih koji razmišljaju poput francuskoga književnika Francoisa Mauriaca,
nobelovac za književnost prije 75 godina. On donosi malu usporedbu: Svoju vjeru mogu usporediti s ptičjim gnijezdom. Napravljeno je od slame blata i ostataka, ali u sebi čuva život. Čovjek današnjice je često u grijehu, kao gnijezdo oblijepljeno blatom, ali je veliko pitanje ima li u današnjem čovjeku života i hoće li dospjeti u vječnost s Uskrslim? I naše je tijelo propadljivo i prolazno. Zemlja je prljava i promjenljiva, ali u sebi čuva život. Čovječe, čuvaj i razvijaj božanski život svoga krštenja. Tako ćeš postati potpuni čovjek i baštinik neba. Kršćanin se ne rađa, kršćanin se postaje.
Fra Ante Pranjić Pilipović
