Foto: Privatna galerija

Josipa Čamber, priznata hrvatska kiparica čiji su korijeni u Tomislavgradu, nakon 20 godina vraća se u rodni kraj s izložbom „Re-Vizija emocija“ otvarajući tako Dane svetoga Nikole Tavelića ovoga petka. Tko je Josipa i kakve emocije nosi umjetnost ove zaljubljenice u drvo kao najtopliji kiparski materijal, saznajte u sljedećim redcima.

Tradicionalno prvo pitanje – Tko je zapravo Josipa Čamber? Koliko su povezane umjetnost i osobnost?

-Prvenstveno sam umjetnica i sretna žena koja se bavi onime što najviše voli. Moj je rad preslika mene kao osobe i trenutnoga životnog i emotivnog stanja u kojemu se nalazim. Umjetnost je za mene terapeutska, bilo da sam u fazi sreće i zadovoljstva ili patnje i tuge.

Radite skulpturalno oblikovanje s prirodnim materijalima – zašto ste izabrali baš takvu vrstu umjetnosti?

-Najlakše se izražavam kroz formu skulpture i reljefa. Iako istražujem razne materijale, zaljubljena sam u drvo kao najtopliji materijal u kiparstvu. Drvo je oduvijek moja prva ljubav i velika inspiracija.

Foto: Privatna galerija

Koliko se Vaša današnja djela razlikuju od onih početnih?

-Tijekom tri desetljeća umjetničkoga rada i oblikovanja imala sam puno faza i istraživanja, ali mislim da sam ostala vjerna svome autentičnom izričaju. U podtekstu je svih njih moja umjetnička duša, i oni koji me poznaju i prate moj rad, odmah to osjete. Naravno da je neki moj stil i potpis kontinuiran, ali ima i pomaka u tome ovisno o kojoj se životnoj fazi radi.

Koju pozadinsku svrhu ili cilj krije Vaše umjetničko izražavanje?

-Želim umjetničkim stvaranjem učiniti život ljepšim, izraziti sebe i dodirnuti druge.

Što Vas motivira, a što inspirira na stvaranje?

-Umjetnički poziv proizlazi iz unutrašnje nužnosti, tako da motiva nema. Inspiracija je svuda oko mene. Ljubav je najveća inspiracija, ljubav prema prirodi, djetetu, partneru, prijateljima, samoj umjetnosti.

Foto: Privatna galerija

Koju izložbu posebno pamtite?

-Najbitnija mi je prva samostalna izložba „Ogledala mašte“ u Zagrebu, u Galeriji „Forum“. Tada sam s 24 godine bila najmlađa kiparica koja je izlagala u, u to vrijeme, najprestižnijoj galeriji u Zagrebu i izložba mi je bila najposjećenija te 1999. godine. Ta me izložba na neki način formirala i ljudi me po njoj često pamte i prepoznaju.

Foto: Privatna galerija

Sudjelovali ste i u brojnim likovnim kolonijama, od kojih su neke humanitarnoga tipa. Kako gledate na takva iskustva?

-Volim likovne kolonije, to su prilike da se umjetnici druže, zajedno stvaraju, svojim djelima pomažu.

Što možemo očekivati na izložbi “Re-Vizija emocija” u rodnome mjestu Vaših roditelja nakon 20 godina?

-Predstavit ću se publici malom retrospektivom radova nastalih tijekom zadnjih 10 godina, radovima iz pet ciklusa koji su nastali iz pet različitih životnih stanja i emocija. Jako se veselim prilici da komuniciram s duvanjskom publikom na ovaj način i da im pokažem svoj rad.

Ako biste jednom riječju mogli opisati svoje stvaralaštvo, koja bi to riječ bila?

-To bi bila riječ i pojam “ljubav”. Jer ljubav je umjetnost iznad svih umjetnosti.

A dio umjetnosti ljubavi pod nazivom „Re-Vizija emocija“ pogledajte i vi, u petak (5. srpnja) u 19.00 sati u Galeriji KIC-a Tomislavgrad.

Helena Lučić/Tomislavcity