Piše: Ante Matić – Borčanac
Da izbori nešto važno predstavljaju i znače, davno bi ih zabranili „veliki“ demokrati na „trulom“ Zapadu našega planeta. Izbori zapravo ne mijenjaju gotovo ništa. Ratovi mijenjaju ono što izbori ne mogu, a bogme ni revolucije. Ratovi pomiču granice, donose i odnose slobodu narodu i narodima, ruše sustave i uspostavljaju nove, ruše carstva i kraljevstva i uspostavljaju države, republike. Nisam siguran jesmo li odradili kako dolikuje i kako je trebalo uraditi u nedavnom našem obrambenom i oslobodilačkom ratu.
Za ove izbore u zemlji Hrvata i ostalih radnih ljudi i građana, važi ona narodna: Sjaši Kurta da uzjaši Murta. Hrvatska je po mnogočemu jedinstvena i čudesna Republika, da ne kažem Država; to sveto ime svakom narodu koji je uspio imati svoju nacionalnu, samostalnu i slobodnu zajednicu – svoju Državu. S brda i s dola sabrane su, skupljene razne koalicije raznih stranaka. Upamtite, dragi moji čitatelji ovoga portala, da u Hrvatskoj ima više od 150 stranaka i više od 50 tisuća raznih Udruga.Toga nema nigdje u svijetu i na ovome planetu.
Jučer sam sreo profesora Šercera, koji se bavi problematikom nataliteta u Hrvatskoj i iseljavanja našega naroda. Sjeli smo za jedan stolić ispred golemog trgovačkog centra Kaufland i on mi priča o iseljavanju naših ljudi u posljednje vrijeme i natalitetu. Ovo je najmasovnije isaljavanje Hrvata poslije svih ratova, koje su Hrvati imali u svojoj povijesti, kaže on i dodaje da se iselilo 400 tisuća relativno mladih Hrvata posljednjih nekoliko godina. Glede rađanja i umiranja, kaže on, da je prošle godine više umrlo oko 800 ljudi nego se rodilo. Dakle, više se umore,nego rađa i ako se tako nastavi, narod smo koji polako, a sigurno, izumire. Pa kad sam čuo od njega neke druge stvari, koje nisam znao, pao mi je mrak na oči, pa sam mu rekao, da su načelu dvije najveće stranke u Hrvatsko, dva politička slijepca, dva partizanska i komunistička junca, koji samo muču i riču i bodu tamo gdje ne treba. Njih se dvojica sučeljavaju na televiziji pred milijunima ljudi i nijednom riječju ne kažu ništa o tragedije hrvatskog nataliteta i iseljevanja relativno mladih Hrvata.Odlaze mladi Hrvati iz Lijepe naše Domovine u lijepu našu tuđinu. Mene posebno boli iseljavanje. Ona dva dripca, ili bolje rečeno, ona dva junca se koškaju i roškaju u hrvatskoj Augijevoj štali i izjašnjavaju: jedan je (Bernardič) za Tita, a drugi (Plenković) za Tuđmana. Mene i jedan i drugi podsjeća na Buridanova magarca. Na kraju valja reći ono nešto što me silno muči i zabrinjava, (bilo bi to ništa da sam u tome sam), stalno trube o nekoj svijetloj budućnosti i nekoj mračnoj ustaškoj prošlosti s kojom su, kako kaži ako ne lažu, raskrstili, a o sadašnjosti ni riječi. Meni se fućka za njihovu budućnost koje nema i za prošlost koja je nestala u mrtvim vremenima; mene silno zanima sadašnjost, koja je takva kakva ne bi trebala biti. Hoće li se sadašnjost poslije izbora promijeniti na bolje, poboljšati, bumo videli, kako kažu naši Zagorci.
Izbori su tu, pred vratima naše kuće i kada prođu, nadam se da će kuća ostat na uzgoru, a baš me briga za partizanska goveda i stoku sitnog i krupnog zuba i za Augijevu štalu i Buridanove magarce!
Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
