Isan se nemere načudit gledajući naše kripke babe kako i u svojim poznim godinama vika ništa prpaju po zemlji, pa ako ništa drugo plive vrtlićak ispo’kuće, vr’kuće, izakuće…već negdi di je naporuči.

Zaziđavaju struge i podziđavaju sopice koje više ničem ne služe.
Ušivaju i krpaju robu koju ni’ko neće nosit…a u pauzama, predu, pletu, ‘eklaju…
Nemere to mirovat i džabe ti!
Zato i jesu tako arne.
A, ne ko mi…dok obisiš zastore, obisiš jezik do poda.
Zato valjda ova jedna novopečena mlada u susidstvu, po cili bogovitni dan, sritnica, planduje na balkončiću, s mobitelom u ruki ili na uvu.
Brzo se valjda, bidna, umara i posusta, pa mora stalno odmarat, šta li…
Baba se živa izde gledajuć je.
“Muke ti tako bit mlada!
Vridna žena uvik nađe posla po kući.
Manjka ti ga!
Samo, ove današnje ti se, seko, neće ničeg trcit da jin plaćaš.
A, sritna muškadija više ne smi u njizi ni pogledat.”, uporno žuga sva ojađena.
Ma, reko’, koliko god nisam za sakralizaciju muškadije tipičnu za naške babe, u mnogočemu se slažem.
Džabe su se, meščini, bakćali oko one Istambulske…
Kako je krenilo, osele će to tribat isključivo muškadiji.😃

Biralo me/Tomislavcity 

Foto: Hrvatski krški pašnjaci