D U H O V I – rođenje vjernika i Crkve
Životvorac silazi i od kaosa stvara kozmos. Duh ili Dah Božji je neizreciva treća božanska osoba s Ocem i Sinom jedan Bog. ‘Duh’ i ‘Svet’ su zajedničke oznake trima božanskim osobama. U Svetom pismu se nalaze razne slike za Duha Svetoga: oblak i svjetlo; oganj; grm koji gori, a ne sagorijeva u pustinji pred Mojsijevim očima; vjetar koji puše kud hoće, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide; tih povjetarac ili lahor koji odmara proroka Iliju; prst koji piše; golub koji slijeće kod Isusova krštenja na Jordanu; plameni jezik koji siđe na glavu svakoga apostola; pomazanje duhovno kod potvrde i ređenja; pečat za pripadništvo Kristu itd. Znamo da Duh Sveti nije ni jedno od tih simbola. Po učinku je Duh Sveti životvorac. Istina vjere u Vjerovanju, piše sv. Ivan: „Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca i Sina”. „Duh je onaj koji oživljava”. Zajedno s Božjom Riječju, Duh je početak bitka i života svega stvorenja. U knjizi Postanka: „stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna”, sve dok Duh Sveti nije donio život i red u djelo stvaranja. Bez Duha Božjega nema života ni u svemiru, ni na zemlji, ni u čovjeku. U svemiru su milijarde i milijarde zvijezda i sunčevih sustava, kao što su u našoj glavi milijarde i milijarde raznih stanica. Svi planeti i sustavi se vrte kao naša zemlja. I kakav bi to bio kaos da Duh Sveti nije donio red. Postoji savršen red u svemiru i u našem tijelu za svaku stanicu.„Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori”, piše u knjizi Mudrosti. Bez Duha Božjega nema života. Ljudska ga duša može doživjeti, ali ga ljudska ruka ne može opipati. Ljudske ga mjere ne mogu izmjeriti, ali djeluje svagdje i na svakom mjestu i u svako vrijeme. Sličan je vjetru: „Vjetar puše gdje hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide”, piše sv. Ivan. Riječ Božja i Duh Božji u Isusu Kristu djeluju skriveno i združeno. Isus obećava više puta izljev Duha. Otvoreno govori Nikodemu: „Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko”, zapisa sv. Ivan i dodaje: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me”. Hrabri svoje učenike da smjelo svjedoče Krista i evanđelje, zapisa sv. Luka:„Ne budite zabrinuti kako ćete se i čime ćete se braniti ili što ćete govoriti, jer će vas u taj čas Duha Sveti poučiti što treba reći”. Objavljuje im da će on poći u nebesku slavu, ali će im poslati Branitelja, piše sv. Ivan: „Ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama”. Na sam dan Vazma dođe Uskrsli među učenike: „Dahne u njih i reče im: Primite Duha Svetoga!”, donosi sv. Ivan. Djelo Duha Svetoga prenosi Isus Krist na svoje apostole i na cijelu Crkvu.
Izlijevanjem Duha na Pedesetnicu nastaje novi život apostola. Kristova Crkva se objavljuje svijetu. Prije silaska Duha Svetoga, apostoli su se zaključali u prostoriju Posljednje večere. Pedeset dana su skupa u molitvi. Obuzeo ih je strah od progona i smrti. Ne znaju što bi činili. Kako će oni nastaviti Isusovo djelo? Ne razumiju potpuno Božje poruke ni svoju ulogu. Sve im je u glavi zbrkano: od prvoga koraka za Isusom, preko oproštajne večere, osude, raspinjanja, smrti do Isusova uskrsnuća. Petar čak poziva da idu ribariti. Ali, kad su primili Duha Svetoga, odmah su otključali vrata i izišli na jeruzalemski trg. Postali su svjesni da se ispunilo ono što im je Isus rekao: „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje”, piše sv. Ivan. Postaju neustrašivi svjedoci Uskrsloga. Nema više straha ni tame u glavi i u duši. Primili su snagu i svjetlo odozgor. Vrlo je upečatljivo da su odmah oko njih stotine i stotine ljudi i to raznih naroda. Svi oni razumiju na svom jeziku što to apostol Petar govori o Isusu iz Nazareta. Događa se novi život. Duh Božji djeluje i na one koji slušaju riječ apostola. Duh Sveti posvećuje apostolsku zajednicu, posvećuje Kristovu Crkvu, nakon Pedesetnice. Oživljuje je stoljećima po svetim sakramentima. Čuva je od krivovjerja i vodi putem evanđelja. Uvodi Crkvu u posljednja vremena. Ta Crkva prima darove Duha Svetoga. Ono najvažnije i zadnje u Crkvi nije od grješnih ljudi, nego od Duha Božjega. Crkva nije propala kroz povijest ni u svim progonima jer je vodi Duh Sveti. Postala je svetija i snažnija i u toj Kristovoj zajednici je bilo više mučenika i svetaca. A na mučeničkoj krvi nicali su novi sveci i svjedoci Uskrsloga. Jer „Svakome se daje objava Duha na opću korist. A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakome kako hoće”, donosi poslanica Korinćanima. Svaki vjernik prima darove Duha Svetoga.
Darovi Duha rađaju dijete Božje. Svaki vjernik prima Božje darove, od krštenja, preko krizme do pomazanja: mudrost, razum, znanje, jakost, pobožnost. Duh Sveti je nevidljiv, ali je djelotvoran i vjernik ga može doživjeti. Postaje sretan njegovim prisustvom. Darovi Duha Svetoga mogu biti različiti. Kod potoka će pjesnik pokazati jedan dar, slikar drugi, a glazbenik treći. U trpljenju će vjernik primiti jakost, u nevolji radost i mudrost, kao naši progonjeni fratri u komunizmu. Jer „plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost”, piše sv. Pavao Galaćanima. Kako nam je sve to potrebno, danas i svaki dan. Duh Sveti je „Duh Istine i uvest će vas u svu istinu”, piše sv. Ivan, a sv. Pavao dodaje Galaćanima: „da primimo obećanoga Duha po vjeri”. To je „Duh posinjenja kojim vičemo Abba – Oče!” (Rim 8,15). Krist je obećao i izlio svoga Duha, zato je i „Kristov Duh”. Oslobađa nas zla i daruje potpunu slobodu jer je „Duh Gospodnji”. Kada vjernik trpi zbog imena Kristova, tada Duh Božji, počiva na njemu. Samo treba ispuni dva uvjeta da bismo primili Duha Svetoga: srcem vjerovati i ustima ispovijedati. Imati živu vjeru i žarko moliti. Zato vapimo skupa: „Pošalji nam Duha svojega Gospodine!”
Fra Ante Pranjić Pilipović
