Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov, vapi majka Kanaanka za svoju kćerku, kako piše svjedok sv. Matej. Molitva je uzdignuće duše i srca k Bogu. Proizlazi iz duše i tijela vjernika. Taj čin je stav čovjeka vjere prema svetome ili božanskome. Po izrazu može biti usmena u izgovorenim riječima, obredna u izvođenju obreda ili unutarnja u razmišljanju. Pojavljuje se u obliku prošnje, zaziva, zahvalnice, slavljenice, štovanja i sjedinjenja. Može se odvijati pojedinačno po osobi ili skupno u zajednici, privatno ili javno. Kod nas kršćana je u središtu liturgijska molitva, kao što je slavljenje svete mise. Kršćanska molitva je upravljena nebeskom Ocu, po Sinu Božjem, u Duhu Svetom. Ljudi mogu moliti različito i na razne načine. Različito smo i odgajani od svojih roditelja. Možemo pripadati različitim vjerama, ali dar vjere uvijek dopire do Boga. Po svijetu postoje različite vjere: hinduizam, budizam, šintoizam, židovstvo, islam, kršćanstvo i stotine raznih plemenskih religija po Africi i Aziji. Vjere su kao različiti putovi kojima se putuje prema životu. Nisu svi putovi isti i jednako čisti i prohodni. Tako ni vjere nisu iste. Ipak, u svakoj vjeri ima ponešto dobroga i istinitoga. Ali potpuna i cjelovita istina nalazi se u Kristovu evanđelju. U vjerama izvan Katoličke Crkve piše u dok. II. vatikanskoga sabora Svjetlo naroda: Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra pripravom za evanđelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakog čovjeka da napokon ima život. I molitve mogu biti različite i po sadržaju i po uvjerenjima i po načinu moljenja, ali je svaka molitva izraz povjerenja molitelja. Izraelski narod je bio svjestan da je izabrani narod koji je Gospodin izabrao. To je dobro. Ali ono što nije bilo dobro kod židovskoga naroda je to što je svojatao Boga samo za sebe. Drugi narodi i ljudi, koji nisu bili židovske nacije, za njih su bili odbačeni i čak su ih nazivali „psima”. A čovjek bi trebao uvijek biti čovjeku brat. Tako nam poručuje i priča iz Tibeta: Jednoga dana putujući kroz planine, vidio sam jednu životinju. Približavajući se, opazio sam da je to čovjek. Došavši k meni, vidio sam da je to moj brat. Radi nas ljudi, koji smo svi braća, i radi našega spasenja došao je Isus Krist. On mijenja židovski postupak i pokazuje da je Bogu mio svaki koji ima žive vjere u Boga.
O ženo, velika je tvoja vjera, odgovori Isus Kanaanki, kako bilježi sv. Matej. Vjera je nadnaravni dar Božji. Taj dar prihvaća čovjek osobno. Prihvaća ga srcem i dušom. Da bi vjerovao čovjeku, treba unutarnju pomoć Duha Svetoga. Vjera u punini je trostruki čin ljudske duše prema Bogu. Najprije je traganje za izgubljenim gledanjem Boga. Zatim je čin primanja istine preko proroka i svetih. Konačno je u vjeri priznanje Isusa Krista Sinom Božjim koji je svjetlo sjajne Radosne vijesti i slika Božja, tumači sv. Pavao Korinćanima. Sveti Ivan Vianney će to jednostavno reći: Vjera je kad se govori Bogu kao čovjeku. Vjerovanjem ispovijedamo veličinu Božjih darova u djelu stvaranja, a još više u otkupljenju i posvećenju. Mi kršćani znamo da što vjera ispovijeda, sakramenti daju. Po sakramentima i molitvi primamo Kristovu milost i darove njegova Duha koji nas osposobljava za novi život. A novi život najavljuju i čudesna Isusova ozdravljenja u evanđeljima: od Kanaanke koja moli za svoju bolesnu kćerku, preko rimskoga časnika – centuriona s bolesnim slugom, do žene Samarijanke na zdencu. Isus stavlja do znanja da granice između religije i religije nisu granice kao što su između vjere i nevjere. Sva ta čudesna ozdravljenja događaju se na temelju vjere koju ima čovjek koji traži pomoć. Jedino po vjeri stizali su bolesni do zdravlja, a grješni do spasenja.
Sve koji su … postojani savezu mojemu, njih ću dovesti na svoju svetu goru, Božja je poruka čovjeku, preko proroka Izaije. Božja pomoć donosi ozdravljenje i spasenje i u najtežim slučajevima. Sjetimo se Isusovih čudesnih ozdravljenja iz Evanđelja po Marku. Prvo je zapisao ozdravljenje gubavca koji prilazi Isusu sa sigurnim uvjerenjem da to Isus može učiniti: Ako hoćeš, možeš me ozdraviti. A Isus mu odgovara: Hoću! Očisti se! Uzetom čovjeku Isus će reći: Sinko, opraštaju ti se grijesi. Žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja imala je tako veliku vjeru u Isusa da joj je bilo dosta samo se dotaknuti njegovih haljina: Dotaknem li se samo njegovih haljina, ozdravit ću! Isus joj uzvraća: Kćeri, tvoja te vjera ozdravila! Otac dječaka padavičara nije odmah imao stopostotnu vjeru u Isusa, nego govori: Pa ako što možeš, pomozi nam. A Isus mu odgovara: Sve je moguće onomu koji vjeruje! Dječakov otac je odmah povikao: Vjerujem! Tolika je moć i sila bila u Isusu da svi koji bi ga se doticali ozdravljali su. Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam, reče Isus učenicima, a zabilježi sv. Marko. Sv. Matej donosi nekoliko susreta Isusa i ljudi s raznim potrebama. Apostoli pitaju zašto oni nisu mogli istjerati zloduha. Isus im odgovara: Ova se vrsta može istjerati samo molitvom, ili: Zbog vaše nevjere – odgovori im. Dvojica slijepaca su vikali prema Isusu: Smiluj nam se, Sine Davidov! A Isus ih prvo pita: Vjerujete li da to mogu učiniti? Jerihonskom slijepcu Isus će reći: Hajde, tvoja te vjera spasila! Vjera Kanaanke ili kod evanđelista Marka Sirofeničanke, zadivit će i samoga Isusa. Isus će pred apostolima reći: O, ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako želiš! Kanaanka ne pripada židovskom narodu, nego je poganka, ali joj je Bog dao tako veliki dar vjere. Isus nije ograničio spasenje samo na židovski narod, nego pomaže svakom čovjeku i svim narodima. Tako je na usrdnu molbu i znak vjere ozdravio i kćerku žene Kanaanke. Ozdravit će svakoga čovjeka iz bilo kojega naroda ako bude pouzdano molio i imao živu vjeru u Boga. Primjećujemo da molitva i vjera idu skupa. Vjera živi od molitve, a molitva izvire iz vjere. Sveti Augustin je zapisao: Molitva je čovjekova snaga, a slabost Božja. Zato čovjek koji srcem moli objavljuje i živi svoju vjeru u Boga, a milosrdni Bog sigurno pristiže u pomoć.
Fra Ante Pranjić Pilipović
