Noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim, zapisa sv. Luka. Postade to sveta noć za pastire, koji su slijedili Gospodnje tragove. Našli su Spasitelja – Krista, Gospodina. Ovo je sveta noć, tajanstvena noć ne da nam spavati. Nismo ostali u svojim kućama i krevetima, nego smo u ovom molitvenom zajedništvu. Naše je srce pokrenuto, u nama je duša zatitrala, piše sv. Pavao Titu: na pojavu sjaja velikoga Boga. Noćas je jedno dijete pokucalo na vrata našega srca. Pokucalo je na vrata vjernika i nevjernika. Poziv je to kršćaninu i nekršćaninu, poziv da nas Bog želi obdariti darom s neba – Djetetom u betlehemskoj špilji. S tim živim darom svemogući Bog nam govori: Ja te volim. Bog te ljubi! Zato je naše srce pokrenuto i noćas smo oko Gospodnjega oltara. Prorok Izaija nam govori o Božjoj svjetlosti koja hoće i može rasvijetliti tamu ljudskoga lutanja i životnih stranputica. One što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Sv. Pavao nas upozorava da na taj poziv ‘sjaja velikoga Boga’ treba odgovoriti razumno, pravedno i pobožno. Ostaviti se bezbožnih djela i živjeti pravedno prema bližnjemu i pobožno prema Bogu. Sveto evanđelje na tako jednostavan način iznosi Božje niti u ljudskim političkim vodama. Navještaj u Nazaretu i rođenje u Betlehemu tako su usko povezani s carskim dvorom u Rimu, s popisom cara Augusta. U tim jednostavnim, ali i neponovljivim događajima ljudske povijesti Bog ostvaruje svoj plan. Što je znao car August o Božjem planu? Ništa! Car je tražio popis stanovništva radi poreza, a Bog po tim ljudskim sebičnim putovima izvodi put spasenja ljudskoga roda. Tako je bilo prije, ali kako je danas?
Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, piše sv. Luka i nastavlja kako anđeo javlja: Donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Kako će čovjek primiti Krista Spasitelja? Kako će život teći dalje? A odgovor zna jedino svemogući Bog. I po krivim ljudskim crtama, Bog pravo piše. I u najvećoj ljudskoj bijedi Bog se udomaćio. Zar nam to ne govori i Dijete u špiljskim jaslicama u Betlehemu? Ne zaboravimo, kad Bog govori, tad govori svima. Kad Bog dariva, onda nas sve dariva, kao noćas u rođenju svoga Sina. Nebeski Otac ne ‘filozofira’ nad nama, nego nam ide ususret svojim darom u Betlehemu. To je primjer nama sebičnim ljudima i ‘donatorskim konferencijama’ po Europi. Bog dariva ljudskoj duši i srcu. I to je pravo darivanje. Mi ljudi često darivamo ljudskoj ruci, darivamo materijalno. Teško nam i razmišljati o duhovnom ili duševnom. Odrasli samo u okolnostima materijaliziranoga svijeta. Već više stoljeća Europom dominira materijalizirani čovjek. Takav čovjek ne daje slavu Bogu, niti ima mira u duši. Nije potpun čovjek.
Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!, donosi sv. Luka. Bog ljubi potpuna čovjeka, koji nije materijalizirani čovjek, nije izgubio dušu. Često čovjek zna vidjeti u glazbi samo ‘titranje žica’. U fizici se izražavao samo atomima ili mrtvim česticama. U biologiji je život predstavljao kao savršeniji stroj u fizičkim i kemijskim procesima. A medicina je doprinosila takvom stavu genetičkim inženjeringom i presađivanjem organa. Malo se vodilo računa o ljudskom duhu. U psihologiji je vladala ruska Pawlova uvjetovanost ponašanja vanjskim okolnostima ili upravljanje iz Freudovske podsvijesti. U sociologiji se promatrala ljudska zajednica kao skup pojedinaca gdje je naglašena proizvodnja i potrošnja. Nigdje susresti potpuna čovjeka s dušom, duhom i tijelom. Ali dolazi pitanje Isusova rođenja.
‘Zašto si se Isuse rodio?’ Pokušao je odgovoriti Lambert Nobenu:
Rodio sam se gol, kaže Bog, da se ti možeš odreći samog sebe.
Rodio sam se kao siromah da ti u meni možeš pronaći bogatstvo.
Rodio sam se kao malen da ti ne želiš vladati drugima.
Rodio sam se u staji da ti naučiš posvećivati svaki prostor.
Rodio sam se u špilji da svaki čovjek ima pristup k meni.
Rodio sam se slabašan da me se nikad ne bojiš.
Rodio sam se bez oružja da ti imaš povjerenja u moju dobrotu.
Rodio sam se iz ljubavi da ti nikad ne počneš dvojiti u moju ljubav.
Rodo sam se noću da povjeruješ: mogu prosvijetliti svaku stvarnost.
Rodio sam se kao čovjek da se ti nikad ne sramiš biti ono što jesi.
Rodio sam se kao Marijin sin da i ti možeš imati majku.
Rodio sam se kao sin kojega je Josip prihvatio da ti razumiješ kako
je pravi otac onaj koji daruje ljubav i zaštitu.
Rodio sam se u jednostavnosti da ti ne budeš složen.
Rodio sam se ponižen da ti možeš izbjeći svaku oholost.
Rodio sam se u skrovitosti da ti možeš izbjegavati svako isticanje.
Rodio sam se kao dijete da ti naučiš biti jednostavan kao dijete.
Rodio sam se zbog tebe da svi možemo poći u kuću Očevu.
Za kršćanina je govor o Bogu govor i o čovjeku i obratno. Isus Krist je Bogočovjek. Utjelovio se. Nebeski Otac mu je dao ime Isus – Spasitelj. Posla ga da nas otkupi. To poslanje će Isus prenijeti na apostole: Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas, piše sv. Ivan. Isusovo poslanje je dolazak spasenja. A spasiti čovjeka može samo svemogući Bog. Zato smo noćas ovdje. Zato pjevamo i slavimo Krista kao Boga jer je Sin Božji. Dijete nam je darovano i istinuje u ljubavi za sve nas. Zato je Božić blagdan svakoga čovjeka koji vjeruje dobrom Bogu. Božji Sin želi svakoga čovjeka učiniti potpunim. Zato: Na dobro ti došlo sveto porođenje Isusovo!
Fra Ante Pranjić Pilipović
