Isusovo začeće započinje razgovorom Božjega arkanđela Gabrijela i Marije iz Nazareta. Taj nebeski pohod je presudan je za sve ljude i cijeli svemir. Anđeo Gabrijel pozdravlja Mariju hebrejski: ‘Šalom Miriam’!- „Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!“, piše sv. Luka i nastavlja „Našla si milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus.“. A Marija odgovara: „Neka mi bude po riječi tvojoj“! U tom razgovoru primjećujemo ispunjenje Božjih obećanja, da će poslati Spasitelja, a Marija će mu biti majka. S jedne strane se ispunja Božji plan, s druge strane je čovjek spreman biti s Bogom. Taj dijalog Boga i čovjeka je prekretnica u cijeloj povijesti, jer Riječ Božja – Isus Krist uzima ljudsko tijelo od Djevice. Sveti Ignacije Antiohijski napisa da su tri otajstva skrivena knezu ovoga svijeta: 1. Marijino djevičanstvo, 2. Marijin porod, 3. Gospodinova smrt. Te Božje tajne su nadišle sotoninu moć i spoznaju i na njih nije mogao utjecati. Papa Leon Veliki prije 13. stoljeća zapisa o Kristovu utjelovljenju: „Uzeo je lik sluge, ali ne gnusobu grijeha. Ljudsko je povećao ne umanjujući božansko, jer ono sniženje kojim se nevidljivi učinio vidljivim i kojim je Stvoritelj i Gospodar svemira htio biti jedan od smrtnika, bilo je naklonjenost smilovanja, a nipošto umanjenje vlasti. Prema tome onaj isti koji je, ostajući u Božjem liku, načinio čovjeka, taj je postao čovjekom u liku sluge“. Zgodno je to rečeno danas i u molitvi Crkve:
„Jedinac Očev odvijeka,
Sad rađa se u vremenu,
Iz roda evo našega,
On Majku sebi odabra.“
Papa Pavao VI. napisao je o ‘Štovanju Marije’: „Za blagdan Utjelovljenja Riječi u Rimskom kalendaru (…) zadržan je drevni naziv Navještenje Gospodinovo, ali svetkovina je bila i jest proslava veze Krista i Djevice: Riječ koja postaje Marijinim sinom (…) tako je 25. ožujka spomen vrhunskog trenutka u dijalogu spasenja između Boga i čovjeka.“ Sin Božji postaje „Emanuel“ – s nama Bog, a Marija iz Nazareta je majka toga Emanuela. Nebo i zemlja se sastaju. Nebo je poljubilo siromašnu, znojavu i krvavu zemlju. A za to su bile potrebne tri spremnosti ili tri „Evo“.
Tri „Evo“ stavljaju pred nas ono što je na zemlji najčistije i naj-svetije, a to je Djevica – majka, kako najavljuje prorok Izaija:
1. „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenuti će mu ime Emanuel“! Donosi nam najvrjedniji dar s neba, a to je Mesija, Sin Božji, kojega Otac nebeski šalje da izvrši Očevu volju.
2. „Evo, dolazim – (…) da činim Bože, volju tvoju“, piše u poslanici Hebrejima. Pokazuje nam potpunu vjernost prema svemogućemu Bogu i vjeru u Božju Riječ, a to je Marijina vjera, piše sv. Luki.
3. „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“! Opazimo dobro kako je Marija osoba koja je spremna Bogu služiti. Nije nikakvo božanstvo, ali je neodvojiva od Krista – Spasitelja. Na iskrenu i ispravnu pobožnost prema Bogorodici i taj odnos Krista i njegove majke, upozorava kršćane II. vatikanski koncil. U dogmatskoj konstituciji o Crkvi „Svjetlo naroda“ donosi: Sveti Sabor „živo opominje bogoslove i propovjednike božanske riječi da se u promatranju posebnog dostojanstva Bogorodice brižljivo čuvaju i od svakoga pretjerivanja i od prevelike umne skučenosti. (…) Neka ispravno osvjetljuju ulogu i povlastice Blažene Djevice, koje uvijek imaju za svrhu Krista, vrelo sve istine, svetosti i pobožnosti“. Ispravna vjera „nas vodi do toga da priznajemo uzvišenost Majke Božje i da se potičemo na sinovsku ljubav prema svojoj Majci i na nasljedovanje njezinih kreposti.“. Vjernici – kršćani „dižu svoje oči k Mariji, koja sja kao uzor kreposti pred svom zajednicom odabranih“.
Gospa je uzor kreposti za sve vjernike. O tom uzoru, toj ljepoti i svetosti Majke Božje dobro govore umjetnička djela arhitekture u crkvama – katedralama, u glazbi, u pjesmi i molitvi. S anđelovim riječima ‘Zdravo Marijo’, počinju kršćanske molitve Gospi: Anđeoski pozdrav, litanije, Zdravo kraljice, itd. S Gospom se vjernik odaziva svemogućem Bogu. U Marijinoj školi može se naučiti kako imati Isusa Krista i kako ga darivati drugima. Poučava kršćanina da je njegov život služba Gospodinu. Vršiti volju Božju je najveće dobro. Ako čovjek prihvaća volju Božju, poput Marije, stići će do sreće i ispunjenja životnoga zadatka, postići će spasenje svoje. Znat će razgovarati s nebeskim Ocem i prihvaćati njegovu volju u svom životu. Ovako danas završava molitva Crkve:
„A ti, o skromna Djevice,
Ti službenice Gospodnja,
Što u nebu sad kraljuješ,
Zagovaraj nas pred Bogom.“ Amen.
Tako će se vjernik radovati s tobom, koja si puna milosti Gospodnje i majka našega Spasitelja.
Fra Ante Pranjić Pilipović
