O nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje, uzvikuje prorok Jeremija. Nada se pojavljuje kao temeljno iskustvo vjere u Gospodina. Iščekivanje onoga što se može ostvariti. Nada uskrsnuća nametnula se kao unutarnja posljedica vjere u Boga stvoritelja. Bog stvara čovjeka s dušom i tijelom. Drži savez s Abrahamom i njegovim potomstvom. U knjigama Mudrosti usmjerava se nada prema vječnosti i besmrtnosti, kao kod mučeništva sedam Makabejske braće u drugoj knjizi Makabejaca: Blago onom koji umire od ruke ljudi u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti. Kralj svijeta će nas, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni. A prorok Izaija nam najavljuje temelj nade ili pouzdanja u Gospodina: I uništit će smrt zasvagda. U Novom zavjetu nada je upravljena prema drugom slavnom Kristovu dolasku. S Kristovim slavnim dolaskom započinje ‘novo nebo i nova zemlja’, kako piše apostol Petar u drugoj poslanici: Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. To je tajanstvena obnova, koja će preobraziti čovječanstvo i svijet. Kršćanska nada u uskrsnuće je posve određena susretima s uskrslim Kristom. To vidimo u Djelima apostolskim na izboru dvanaestoga apostola umjesto Jude izdajnika: Treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuća.
A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima, donosi poslanica Rimljanima. Kršćani trebaju biti kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista, piše u poslanici Titu. Temeljna knjiga Svetoga pisma je Kristova riječ evanđelja. Na evanđelju počiva kršćanstvo i na evanđelju se temelje sakramenti i kršćanska vjera. Evanđelje daje veliku nadu za vječnost. To je radosna vijest života na zemlji i u vječnosti s Bogom. Sv. Pavao piše kršćanima u Rimu: A Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas. Božja ljubav nam daruje spasenje u Kristu. Božja volja je da je Sin Božji došao nas spasiti i u život vječni privesti. Tako čitamo u evanđelju po Ivanu, kad Isus kaže: A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan. Zato je i Druga izvanredna biskupska sinoda Europe od 1. do 23. listopada 1999. god. razmišljala i raspravljala o Evanđelju nade i donijela poruku vjernicima.
Radosno svjedočimo – Evanđelje nade. Krist je naša velika nada, a njegova riječ evanđelja nam govori i o toj spasonosnoj nadi. Poruku nade europskih biskupa o nadi evanđelja možemo sažeti ovako: 1. Čovjek ne može živjeti bez nade; Njegov bi život bio lišen značenja i postao bi nepodnošljiv. Sveti Petar u prvoj poslanici upućuje kršćanima: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas traži obrazloženje nade koja je u vama. 2. Isus Krist je jedina istinska nada čovjeku i povijesti, izvor nade za Europu. U osvit velikog jubileja, kažu biskupi, upravili smo oči našega srca prema Isusu (…) i ispovjedili svoju vjeru: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga, piše sv. Matej. Naša Crkva preko pape ponavlja današnjoj Europi: Europo, trećeg tisućljeća ‘neka ti ne klone ruka!‘, kako najavi prorok Sofonije. 3. Vjernik zahvaljuje Bogu za znakove nade. Znak nade su toliki mučenici, svih kršćanskih vjeroispovijesti koji su živjeli u ovom stoljeću, kako u zemljama Zapada tako u zemljama Istoka…bez križa nema spasenja i da bez sudjelovanja u ljubavi Krista raspetoga koji prašta nema istinskog kršćanskog života.
Znakovi nade su i sloboda Crkava europskog Istoka; usredotočivanje na duhovno poslanje, širenje novih pokreta i zajednica, svijest o vlastitoj odgovornosti, razmjena darova Zapada i Istoka.
- Nada je moguća i dopustimo da nas Gospodin obrati. To je i dar za nas i Crkvu.
- Pozvani i poslani navijestiti i slaviti i služiti Evanđelje nade, životom koji je zrcalo i svjedočanstvo Boga ljubavi.
- Prepoznajemo znakove nade prisutne danas u Europi: otvaranje naroda jednih prema drugima, ujedinjenje i osjećaj zajedništva, duhovne zasade trebaju za pravo jedinstvo, poziv onima na političkoj i kulturnoj razini: dižite svoj glas kada se krše ljudska prava pojedinaca, manjinskih naroda, najveću pozornost svemu onome što se odnosi na ljudski život od njegova začeća do prirodne smrti; solidarnost u pravdi sa pojavom selilaštva; mladeži zajamčiti istinsku ljudsku budućnost; otvorenost Europe drugim zemljama…
I na kraju poziv na molitvu: Molimo za Europu i svijet poput Gospe koja kliče od radosti u Bogu Spasitelju. Štujmo svemogućega Boga i zahvaljujmo milosrdnom Bogu. Dade nam svoga Sina kao otkupninu za naše grijeh. Sin Božji nas izvede iz groba i raspadanja i povede u blaženu vječnost s Ocem nebeskim. Naši su stari ovaj dan zvali Dušni dan i tumačili: Ovo je dan živih duša, a mrtvih tijela. Svi čekaju opće uskrsnuće. Uskrsnut će tijelo i duša. To je istina naše vjere: Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. Za naše pokojne ima nade, a ta nada je uskrsli Gospodin – Isus Krist.
Fra Ante Pranjić Pilipović
