Uskrsna nada izbija iz susreta s Raspetim koji je živ i iz praznoga Isusova groba. Slavi život ljudski i božanski. Čovjek dolazi od Boga i Bogu se vraća. Svemogući Bog želi čovjeka učiniti dionikom blaženoga života. Upravo u Kristovu uskrsnuću i uzvišenju razvio je Otac nebeski svoju silu i snagu i pokazuje svoju svemoć. Očitovao je „da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga”, piše sv. Pavao Efežanima. Sve nam to daje pravo na radost. Uskrsna pjesma kliče: „Dan je sad veselja. Dan je Spasitelja. Hvalu svi mu dajmo! Veselo pjevajmo. Aleluja!” Slavimo Kristovu pobjedu, radujemo se Kristovu uskrsnuću. On, Sin Božji je uzvišeniji od čovjeka i svih proroka.
Mojsije se obraća Gospodinu i Gospodin daje da se more razdvoji, voda izvire iz stijene, mana pada za hranu itd. Ilija prorok moli Boga i dobri Bog čini čudo preko proroka. Brašna nije nestalo, i ćup se s uljem nije ispraznio. Ivan Krstitelj se godinama pripremao u pustinji. Dolazi na rijeku Jordan i upire prstom u Isusa kao Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Sin Božji donosi uskrsnu nadu svima jer je jači i od grijeha i od smrti.
Krist ispunjava uskrsnu nadu. U sebi ima Božju silu i moć. Ozdravlja bolesne. Vlada prirodom i prirodnim zakonima. Izgoni zle duhove. Oprašta grijehe. Oživljuje mrtve.
- Ozdravlja silom koja izlazi iz njega. Uzetom čovjeku odmah će reći: „Ustani i hodi!”, zapisa sv. Matej i nastavlja čovjeku s usahlom rukom: „Ispruži ruku”! Za ozdravljenje stotnikova sluge Isus ne kaže da će moliti da ozdravi, nego reče: „Doći ću, izliječit ću ga”, piše sv. Matej.
- U oluji na moru: „Zapovijedi vjetrovima i moru, i nastade duboka tišina”, donosi sv. Matej.
- Izgoni nečiste duhove, kao kod opsjednutoga iz Gerase: „Iziđi iz ovoga čovjeka, nečisti duše!”, zapisa sv. Marko i dodaje: „Zaprijeti nečistom duhu i reče mu: ‘Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam , iziđi iz njega i više se ne vraćaj u nj.”!
- Zapovijeda i samoj smrti. Reći će Jairovoj kćeri: „Djevojčice, ja ti govorim, ustani!”, donosi sv. Matej. Na sprovodu udovičina sina dotakao se lijesa i rekao: „Mladiću, tebi govorim, ustani!”, piše sv. Luka.
- Kako to jednostavno Isus zapovijeda i svojom silom čini ozdravljenja i oživljenja. On je Bogočovjek, pravi Bog i pravi čovjek. Sam umire i preuzima svu ljudsku bijedu. Ustaje iz groba treći dan.
Grob je prazan. Uskrsli se ukazuje učenicima. Živi onaj koji je bio na križu. Zato je Uskrs vijest života i pobjeda nad smrću. Čovjek nije zadovoljan produljenjem zemaljskoga života. Treba nešto više: novo nebo i novu zemlju. Isus će reći: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će”, piše sv. Ivan. Slušamo svjedoke Uskrsloga, a to su evanđelisti. Sv. Ivan je svjedok. Nije očekivao da će raspeti i pokopani ustati. Trči na grob i kod praznog grobu progovara Ivanova vjera. Povjerova i poslije je susreo Uskrsloga.
Svjedoci Uskrsloga spremni su i u smrt za svoje svjedočanstvo. Tri su godine bili apostoli s Isusom. Doživjeli su Posljednju večeru. Vidjeli su njegovu izdaju i osudu, mučenje i umiranje. U susretu s Uskrslim, sjetili su se što im je Isus govorio: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grješnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!”, piše sv. Luka. Ljubav prema Isusu ih je dovela do vjere u Učitelja, koji je Sin Božji. Bio je raspet i pokopan, a sad je živ kod nebeskoga Oca. Apostol Petar govori mnoštvu u hramu: „Začetnika života ubiste, koga je Bog uskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci”, donose Djela apostolska.
Napoleon će primijetiti i reći: „Jedina osoba u povijesti ljudskog roda koja se jednako mrzi i ljubi kao kad je hodala zemljom jest Isus Krist. To mi je dokaz da je uskrsnuo i da je živ. On je ono što za sebe reče, Bog.”
Dostojevski na samrti traži od žene svijeću i otvoreno Evanđelje. Sve to skupa donosi veliku poruku – poruku nade svakom vjerniku.
Pierre Theilard de Charden zapisa: „Svijet će sutra pripasti onima koji budu znali pružiti veću nadu”. Kršćani to mogu jer im Bog daje sigurnu nadu po Uskrslome. To je nada naše sigurnosti. Nada sigurnosti govori o predujmu buduće stvarnosti.
- Zato treba činiti ono što ostaje pred vječnošću.
- Biti više, a ne imati više. Isus nije imao ništa: ni kuće, ni gdje nasloniti glavu, pa ni groba.
- Uskrsli nas vraća samima sebi i rastemo po milosti.
- Novi život u Uskrslome je smisao ljudi i svijeta.
Kršćanska korizma je imala smisla. Vjernički post, odricanje, pomoć siromašnima je nešto vrijednoga. Povezuje čovjeka s Raspetim i Uskrslim. Vjernik slavi s radošću i ponosom. Ali prvo treba skloniti kamen nevjere sa srca. Neka ustane duša iz mrtvila grijeha. Neka progovori dar vjere u svakome čovjeku, poput biblijskoga Joba koji vjeruje: „Moj Izbavitelj živi”.
Uskrs daruje vjeru koja ljubi zemlju i budi pouzdanje. To je svetkovina čovjekove nade i života koje donosi svemogući Bog. Zato je kršćanin čovjek uskrsne nade. Smrtnik je, ali i uskrsnik. Krist živi i ide pred vama. „Opet ću vas vidjeti, te će se obradovati vaše srce, i vaše vam radosti nitko neće moći uzeti”, piše sv. Ivan. To je nada uskrsne poruke.
Fra Ante Pranjić Pilipović
